Smatra se da između majkii i sinova psotoji posebna veza sa jedne strane odnosno očeva i kćeri sa druge. Međutim sve je individualno a postoje i slučajevi kada sinovi svoje majke ponižavaju.
Veza između majke i sina često se smatra svetom, koju karakterizira nepokolebljiva ljubav, podrška i privrženost. Međutim, istina može biti mnogo složenija. Neke se majke muče s uznemirujućim pitanjem: Zašto moj sin ne poštuje? Što ga tjera da me ignorira, kritizira ili se distancira od naše veze? Sigmund Freud, priznat kao pionir psihoanalize, nije tražio pojednostavljena objašnjenja. Tvrdio je da je svako ponašanje poduprto skrivenim psihološkim uzrokom, često smještenim duboko u nesvjesnom umu.
Po njegovom mišljenju, razlog zašto sin ne cijeni svoju majku ne može se pripisati “nedostatku odgoja” ili “nepoštovanju” u konvencionalnom smislu. Umjesto toga, takvi razlozi leže zamagljeni u sukobu između ljubavi i čežnje za oslobođenjem, te napetosti između privrženosti i razumijevanja ranjivosti. Ispod je Freudovih sedam mogućih objašnjenja za sinovljev nedostatak poštovanja prema majci, namijenjenih ne kao kritika, već kao okvir za razumijevanje.
1. Podsvjesna želja za slobodom Za sina, majka služi kao početni izvor podrške, pružajući emocionalno sidro koje utjelovljuje sigurnost. Međutim, kako se on razvija, ovaj odnos može značiti i ograničenja. Freud je tvrdio da, u određenoj fazi razvoja, dječaci podsvjesno uočavaju potrebu da se “oslobode” majčinog utjecaja kako bi uspostavili vlastiti identitet. Pokazivanje hladnog ponašanja, odbacivanje gestikulacija ili korištenje agresivnog jezika mogu poslužiti kao izrazi osjećaja: “Ne mogu se više osloniti na tebe.”
Majka često takvo ponašanje tumači kao osobnu uvredu; međutim, u mnogim slučajevima, to je zapravo pokazatelj da sin pokušava potvrditi svoju neovisnost i postaviti se kao pojedinac. Koje radnje možete poduzeti? Dopustite mu slobodu koju traži, a pritom osigurajte svoju emocionalnu dostupnost. Izjava poput: “Razumijem vašu želju za neovisnošću i poštujem to. Međutim, tu sam ako trebate moju podršku,” često predstavlja više od niza pitanja.
- 2. Edipski sukob koji ostaje neriješen Freud je pretpostavio da dječaci doživljavaju nesvjesnu vezu sa svojom majkom tijekom ranog djetinjstva, zajedno s osjećajima rivalstva usmjerenim prema ocu. Ako ta unutarnja borba ostane neriješena, sin može gajiti potisnute osjećaje ljutnje ili čak neprijateljstva prema svojoj majci. Pokazivanje ovog osjećaja ne mora se očitovati kroz otvoreni sukob; može se izraziti kroz emocionalnu distancu, nezainteresiranost, pa čak i prezir.
Pojedinac koji je tijekom ovog rivalstva u djetinjstvu doživio osjećaj da je “neviđen”, može u odrasloj dobi pokazati emocionalno povlačenje, posebno prema svojoj majci. Preporuka: Pokrenite razgovore o iskustvima iz djetinjstva. Ovo ne bi trebalo biti u svrhu analize, već radije radi uspostavljanja veze: “Sjećate li se vremena koje smo dijelili tijekom vaših ranih godina? Kakvo su značenje ti trenuci imali za vas u to vrijeme?”
3. Prebacivanje odgovornosti za vlastite nedostatke Kada se suoči s neuspjehom, pojedinac često nesvjesno nastoji identificirati “krivca”. Freud je tvrdio da oni koji su najbliži pojedincu često postaju početni primatelji takvih projekcija. Na primjer, sin koji sebe vidi kao neuspjeha može početi kriviti svoju majku, izražavajući osjećaje poput: “Da si me drugačije odgajao, drugačije bih ispao.” To je česta pojava, pogotovo kada sin nije svjestan svojih unutarnjih borbi. Posljedično, majka se pretvara u reprezentaciju svega što mu nanosi bol, iako za to nije odgovorna.Odgovor: Umjesto da zauzmete obrambeni stav, razmislite o tome da kažete: “Razumijem da doživljavate značajnu nevolju. Hajdemo zajedno ispitati specifične probleme koji vam uzrokuju bol.”
4. Podsvjesna ljubomora na vašu emocionalnu otpornost Majke često utjelovljuju osjećaj stabilnosti, služeći kao kamen temeljac kućanstva i pružajući podršku usred nemira. Međutim, ova inherentna snaga može stvoriti osjećaj neadekvatnosti kod njihovih sinova, osobito ako se ti sinovi smatraju izgubljenima ili slabijima. Freud je pretpostavio da bi sin mogao reagirati omalovažavanjem, ismijavanjem ili upornim odbijanjem majčinih savjeta – ne zbog nedostatka zahvalnosti, već u nastojanju da potvrdi i prevlada osjećaj nemoći.Strategija: Umjesto da izazivate autoritet, priznajte njegovu važnost. Izjava poput “Cijenim kako si se nosio s izazovnim okolnostima” može utrti put međusobnom poštovanju.
5. Naučeni obrasci nepoštivanja Ako otac ili druga utjecajna osoba omalovažava ili omalovažava njegovu majku tijekom djetinjstva, sin će takvo ponašanje shvatiti kao “normalno”. Freud je često upozoravao da obiteljska dinamika može biti dublje ukorijenjena nego što smo spremni priznati. Sin možda ne cijeni svoju majku jer u drugima vidi njezino nepoštovanje. On ne razmišlja o ovom ponašanju; on jednostavno oponaša ono što su ga naučili. Pitao je: “Po vašem mišljenju, koji je prikladan način da partneri komuniciraju? Kako doživljavate poštovanje između ljubavnika?” To ih potiče na razmišljanje, a ne na opravdavanje svojih postupaka.
6. Emocionalna bol iz djetinjstva koja je bila potisnuta Ako dijete doživi sram zbog izražavanja emocija ili mu je uskraćena prilika da artikulira osjećaje tuge, boli ili ljutnje, vjerojatno će se te potisnute emocije kasnije manifestirati kao ogorčenost prema bliskoj osobi – često majci. Freud je tvrdio da potisnute emocije ne nestaju; očituju se kao hladnoća, cinizam ili emocionalna odvojenost. Preporuka: Prihvatite otvorenost prema iskrenosti bez osuđivanja. “Pokušavam razumjeti tvoje osjećaje dok odrastaš. Što god izraziš, prihvatljivo je.
7. Strah da je ranjivost jednaka slabosti Mnoge kulture upućuju muškarce da se suzdrže od izražavanja emocija, da suspregnu suze i da izbjegavaju traženje pomoći. Freud je prepoznao da je veza s majkom duboko emocionalna i može poslužiti kao točka ranjivosti. Posljedično, neki se sinovi mogu povući kako bi zadržali fasadu “jakog čovjeka”. Dakle, hladno držanje ne treba tumačiti kao neprijateljstvo, već kao sredstvo samozaštite. Prijedlog: poslužite kao uzor. Dijeleći svoja osobna iskustva ranjivosti, možete pokazati da iskrenost nije prijetnja, već jača vezu.
