U današnjem članku vam pišemo o tome kako ponekad možemo biti nesvjesni onoga što se događa u našem braku, sve dok ne naiđemo na nešto što nam otkrije istinu koju nismo htjeli vidjeti…..
U životu postoje trenuci kada sve izgleda normalno, a zatim, zbog nečega neplaniranog, otkrijemo da su temelji naših odnosa daleko od onoga što smo zamišljali.
Moja punica zvala je mog muža deset puta dnevno. Početak dana obavezno je uključivao njezin poziv da mu poželi dobar dan, a potom su uslijedili još neki pozivi u različitim dijelovima dana – ponekad više od deset.
Meni to u početku nije smetalo, vjerovala sam da je to normalna briga majke za sina. No, kako je vrijeme prolazilo, osjećala sam da me to počinje gušiti.
- Sjećam se trenutaka kad bi telefon zazvonio u najgorem mogućem trenutku: dok smo večerali, dok smo bili na kinu, ili dok smo bili sami kod kuće. Moj muž bi mirno podigao telefon, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Bez obzira što bi ga zvao u trenucima kad sam ja bila prisutna, on je odgovarao s tolikim smirenjem da sam se osjećala kao da nisam ni tu. S vremenom su postali svakodnevna rutina, ti razgovori, a ja sam počela osjećati da su postali neprirodni.
Pokušala sam razgovarati s njim. Objasnila sam mu kako mi smeta što mi je stalno “zvono” između nas. Kako takvo ponašanje od strane njegove majke stvara pritisak na naš brak. Prvo je obećao da će smanjiti pozive, ali nisu se smirivali. Svakim danom je bilo gore, iako je on govorio kako to nije ništa ozbiljno. Kaže da je njegova mama samo zabrinuta, da je ona jedina koja se uvijek brine za njega.
I tako je prošlo skoro godinu dana. I dalje su pozivi trajali. Tenzije u našem braku su rasle, sve više sam se osjećala kao stranac u svom domu, jer su svi razgovori s njim preusmjereni na njezine pozive. Počeo mi je opadati nivo povjerenja i često sam se pitala jesmo li samo nas dvoje u braku, ili ima još netko prisutan. Ne znaš kako da se nosiš s nečim što se konstantno ponavlja, i osjećaš da u tom nečemu mora postojati još nešto dublje.
Jednog dana, moj muž je požurio na posao i zaboravio svoj telefon kod kuće. Taj trenutak mi se činilo kao slučajnost, ali odjednom sam osjetila neku čudnu potrebu. Bilo je to kao da je telefon bio poziv na nešto što nisam mogla ignorirati. Vibrationi su mi dali do znanja da se nešto događa, i na ekranu je bila poruka od njegove majke. U trenutku nisam planirala čitati, ali prve riječi su me zadržale. Počela sam čitati.
- Svi su ti razgovori koje je on vodio sa svojom majkom, kojih se nisam ni sjećala, bili daleko od obične, svakodnevne brige. Ono što je pisala sinu, imalo je ton koji nije bio samo briga. Činilo se kao da ima previše kontrole nad njegovim životom, njegovim odlukama. U trenutku, shvatila sam da u našem braku nije bilo samo nas. Tu je postojala još jedna osoba, nevidljiva prisutna svuda, koja je krojila naš svakodnevni život.
Šokirala me činjenica da su poruke bile vrlo osobne, s detaljima o našim privatnim stvarima, kao da je sve znala. Nije se radilo o zabrinutosti majke, već o stiskanju njezine ruke oko njegova života. Ne znam što mi je prošlo kroz glavu, ali osjećala sam da je cijeli moj svijet polako počeo gubiti boje. Iako nisam bila sigurna što točno značilo, u tom trenutku sam shvatila da se naše granice već odavno pomaknule.
Nakon što sam pročitala poruke, shvatila sam da više nisam mogla ignorirati ono što je bilo očigledno. Ova situacija nije samo utjecala na naš brak, nego i na moj osobni mir. Osjećala sam se izdano. Bilo je jasno da moj muž nije shvaćao koliko to što njegova mama kontrolira njegov život utječe na nas. Ali tu nije bila samo njegova odgovornost. To je bilo nešto na čemu sam ja morala raditi. Možda nije samo on bio kriv – svekarina ljubav, iako utemeljena na brižnosti, nije smjela preći granice.
- Iz tih poruka shvatila sam da, koliko god voljela svog muža, trebala sam se nositi sa stvarima koje su se događale izvan mojeg vidokruga. Ovaj trenutak me natjerao da preispitam ne samo naš odnos, nego i sve što sam dosad uzimala zdravo za gotovo. Započela sam razgovor s njim koji je promijenio tok našeg života. Shvatila sam da, da bi naš brak preživio, trebali smo postaviti jasne granice – ne samo između nas, već i prema vanjskim utjecajima.
