U danasnjem članku pišemo o pjevaču Omiljenu Vojinoviću, čovjeku čije neobično ime gotovo pri svakom upoznavanju izaziva iznenađenje, pitanja i povremene nesporazume.
Pjevač Omiljen Vojinović iz zlatiborskog sela Šljivovica tokom života je često morao uvjeravati ljude da Omiljen nije nadimak niti umjetničko ime. Roditelji su ga tako nazvali po stricu, a on kaže da tu odluku nikada ne bi promijenio. Njegovo neobično ime donijelo mu je brojne zabavne nesporazume, uključujući susret s djevojkom koja nije shvatila da joj se predstavlja. Šira publika kasnije ga je upoznala kroz takmičenje „Nikad nije kasno“.
Ime je obično prva informacija koju razmijenimo kada nekoga upoznajemo. U većini slučajeva predstavljanje traje samo nekoliko sekundi, ali za Omiljena Vojinovića ono se često pretvara u duži razgovor. Kada kaže kako se zove, sagovornici nerijetko pomisle da su ga pogrešno čuli ili da se našalio.
Razlog je jednostavan: riječ „omiljen“ ljudi uglavnom koriste kao pridjev kojim opisuju nekoga ili nešto što posebno vole. Zbog toga mnogima ne padne odmah na pamet da je to zaista nečije lično ime. Vojinović je tokom života morao ponavljati da Omiljen nije nadimak, scensko ime niti izraz koji je sam izabrao tokom muzičke karijere.
Pjevač porijeklom iz zlatiborskog sela Šljivovica upravo je s tim imenom upisan u dokumente. Dali su mu ga roditelji, odlučivši da ga nazovu po stricu. Iako je zbog njihove odluke doživio brojne neobične situacije, Vojinović je govorio da je zadovoljan imenom koje je dobio i da ga ne bi mijenjao.
POZADINA PRIČE
Omiljen Vojinović dolazi iz Šljivovice, sela na Zlatiboru. Šira publika upoznala ga je i kroz muzičko takmičenje „Nikad nije kasno“, ali je njegovo rijetko ime privlačilo pažnju mnogo prije televizijskih nastupa.
Ime koje je dobio po stricu postalo je dio njegovog identiteta
Za Vojinovića ime Omiljen nema samo neobično značenje nego i porodičnu vrijednost. Naslijedio ga je od strica, pa ga ne doživljava kao slučajan izbor svojih roditelja. Naprotiv, isticao je da im je zahvalan jer su mu dali ime koje se razlikuje od većine drugih i koje se veoma lako pamti.
Takva posebnost u svakodnevnom životu može imati dvije strane. S jedne strane, osoba se odmah izdvaja i teško je zaboraviti kako se zove. S druge, gotovo svako novo predstavljanje može zahtijevati dodatno objašnjenje. Kod Vojinovića su ljudi često tražili potvrdu da je dobro izgovorio svoje ime.
Neki su vjerovali da je riječ o umjetničkom nadimku osmišljenom kako bi ga publika lakše zapamtila. Drugi su pretpostavljali da se iza javnog imena krije neko sasvim uobičajeno ime. Međutim, Vojinović je objašnjavao da je situacija upravo suprotna: Omiljen je njegovo pravo ime, dok su drugi oblici nastali tek kasnije.
Njegov primjer pokazuje koliko se značenje riječi može promijeniti u zavisnosti od konteksta. Kada neko kaže da mu je određeni pjevač omiljen, značenje je potpuno jasno. Kada se muškarac predstavi istom riječju, sagovorniku ponekad treba nekoliko trenutaka da shvati da nije čuo opis, već ime.
Upravo iz te jezičke zabune nastala je anegdota koju Vojinović posebno pamti. Dogodila se dok je bio mlađi, u vrijeme kada je svirao pred publikom i pokušao upoznati djevojku koja mu se dopala.
Djevojka nije shvatila da joj je rekao svoje ime
Na mjestu na kojem je nastupao bilo je mnogo ljudi, muzika je bila glasna, a razgovor otežan bukom i gužvom. Vojinović je u publici primijetio djevojku koja mu je privukla pažnju. Odlučio je prići joj, pružiti ruku i predstaviti se.
„Kada sam bio mlađi, prišao sam jednoj devojci koja mi se svidela. Mi smo tu svirali, bila je buka i gužva, pa se sagovornik slabo čuo. Prišao sam joj, pružio ruku i predstavio se: ‘Omiljen’“
Djevojka očigledno nije čula predstavljanje onako kako ga je pjevač zamislio. Riječ „Omiljen“ protumačila je kao njegovu tvrdnju da je njoj drag ili posebno važan. Umjesto da mu kaže svoje ime, kratko mu je odgovorila: „Meni nisi.“
Odgovor je vjerovatno u tom trenutku djelovao kao neočekivano odbijanje, ali je kasnije postao jedna od najzanimljivijih priča koje je Vojinović prepričavao govoreći o svom imenu. Nesporazum nije nastao zato što je djevojka željela biti neprijatna, već zato što u bučnom prostoru nije shvatila da joj je muškarac rekao kako se zove.
U toj kratkoj razmjeni najbolje se vidi zbog čega ime Omiljen izaziva zabunu. Riječ ima jasno, svakodnevno značenje, pa je ljudi najprije čuju kao opis. Tek nakon objašnjenja postaje im jasno da je riječ o ličnom imenu koje je Vojinoviću dato po rođenju.
VAŽAN TRENUTAK
Kada se kao mladić predstavio djevojci riječju „Omiljen“, ona nije shvatila da je čula njegovo ime. Odgovorila mu je „Meni nisi“, a taj nesporazum ostao je jedna od njegovih omiljenih anegdota.
Sličnih situacija, prema njegovim riječima, bilo je i kasnije. Ljudi bi se nasmijali, ponovo pitali kako se zove ili pretpostavljali da ih zabavlja izmišljenim odgovorom. Vojinović bi tada morao objasniti porijeklo imena i uvjeriti ih da ono zaista stoji u njegovim dokumentima.
Publika ga zove Omiljeni, a supruga Ljubo
Dodatnu zabunu tokom muzičke karijere izazvao je oblik „Omiljeni“. Prijatelji, saradnici i dio publike često su ga tako oslovljavali, pa su pojedini ljudi zaključili da je riječ o scenskom imenu ili nazivu povezanom s bendom.
Vojinović je objasnio razliku: Omiljen je njegovo pravo ime, dok je Omiljeni način na koji mu se mnogi obraćaju. U privatnom životu postoji još jedna varijanta, jer ga supruga zove Ljubo. Tako jedan čovjek, u zavisnosti od toga ko mu se obraća, može biti Omiljen, Omiljeni ili Ljubo.
Njegovo ime vremenom je postalo važan dio javnog identiteta. U svijetu muzike, u kojem izvođači često namjerno biraju upečatljiva scenska imena, Vojinović nije morao ništa izmišljati. Roditelji su mu još pri rođenju dali ime koje se lako pamti i koje gotovo uvijek pokreće razgovor.
Ipak, pjevač vlastiti životni uspjeh ne mjeri samo muzičkom prepoznatljivošću. Govoreći ranije za agenciju RINA, naveo je da su njegova supruga i sinovi njegova najveća sreća i najvažnije dostignuće. Time je pokazao da se iza zanimljive priče o imenu nalazi čovjek kojem porodica zauzima važnije mjesto od popularnosti.
ŠIRA SLIKA
Neobično ime pomoglo je da Vojinović ostane lako prepoznatljiv publici, ali on je isticao da najvećim uspjehom smatra svoju porodicu. Supruga i sinovi, prema njegovim riječima, predstavljaju njegovu najveću sreću.
Omiljen Vojinović danas posebnost svog imena posmatra kao prednost. Iako ga je tokom života bezbroj puta morao ponavljati i objašnjavati, nikada nije poželio da ga zamijeni nekim uobičajenijim. Rijetkost imena učinila ga je prepoznatljivim i prije nego što je šira publika upoznala njegov glas.
Anegdota s djevojkom ostala je najjednostavniji dokaz koliko jedna riječ može imati dva potpuno različita značenja. On je pokušao da se predstavi, dok je ona pomislila da joj nepoznati mladić govori kako joj je već omiljen. Njen odgovor „Meni nisi“ zato je postao duhovita uspomena na trenutak u kojem je neobično ime običan susret pretvorilo u priču vrijednu prepričavanja.
