U danasnjem članku donosimo priču o Svetim Evlampiju i Evlampiji, bratu i sestri čiji se praznik obilježava 23. oktobra i uz koje se vezuju vjerovanja o zdravlju i zaštiti od bolesti. Njihovo stradanje početkom četvrtog vijeka ostalo je zabilježeno u hrišćanskom predanju kao primjer odanosti vjeri, čak i u najtežim okolnostima. Posebnu pažnju privlači običaj izgovaranja molitve za koju se vjeruje da donosi zdravlje i duhovnu zaštitu.
Pravoslavna crkva 23. oktobra, odnosno 10. oktobra prema starom kalendaru, obilježava uspomenu na Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Njihova imena povezana su s gradom Nikomidijom i periodom velikih progona hrišćana, kada su mnogi vjernici bili prisiljeni napustiti svoje domove i potražiti utočište daleko od naseljenih mjesta.
Prema hrišćanskom predanju, Evlampije je bio mladić plemenitog porijekla koji se nije želio odreći svoje vjere uprkos pritiscima i teškim kaznama. Njegova sestra Evlampija pridružila mu se tokom stradanja, a njihova zajednička sudbina postala je dio crkvenog sjećanja na mučenike iz prvih vijekova hrišćanstva.
Zašto se praznik povezuje sa zdravljem?
Poštovanje Svetih Evlampija i Evlampije povezano je s vjerovanjem u iscjeljenja koja su se pripisivala njihovim moštima. Zbog toga se uz njihov praznik posebno ističe molitva za zdravlje i zaštitu od bolesti.
Riječ je o vjerskom i narodnom vjerovanju koje se prenosi kroz hrišćansku tradiciju.
Kako je Evlampije dospio pred sudiju u Nikomidiji?
U vrijeme cara Maksimilijana progon hrišćana natjerao je brojne vjernike da napuste gradove i sklone se u brda, pećine i pustinjske predjele. Među onima koji su utočište pronašli izvan Nikomidije nalazio se i mladi Evlampije.
Jednom prilikom njegovi saputnici poslali su ga u grad kako bi nabavio hljeb za ljude koji su se skrivali. Tokom dolaska u Nikomidiju primijetio je carsku naredbu istaknutu na gradskoj kapiji. U njoj su bile navedene mjere protiv hrišćana, uključujući njihovo proganjanje i ubijanje.
Prema jednoj verziji predanja, Evlampije je nakon čitanja naredbe počeo glasno da se smije, zatim ju je skinuo i pocijepao. Taj postupak doveo je do njegovog hapšenja i izvođenja pred sudiju.
Postoji i druga verzija događaja, prema kojoj je uhapšen zato što je prikupljao hljeb i pomagao prognanim hrišćanima koji su se skrivali u pećinama izvan grada. Obje verzije povezuju njegovo hapšenje s progonima vjernika u Nikomidiji.
Sudija je najprije pokušao da ga nagovori da promijeni uvjerenja. Pritom se pozivao i na Evlampijevo plemenito porijeklo, ali mladić nije pristao da napusti hrišćansku vjeru. Nakon neuspjelog ubjeđivanja uslijedila je presuda kojom je određen niz teških mučenja.
Stradanje brata i sestre i događaji opisani u predanju
Evlampije je, prema crkvenim zapisima, bio izložen udarcima i povredama koje su mu nanosili metalnim oruđem. Uprkos teškim mukama nije odustajao od svojih uvjerenja. Sudija je zatim naredio da ga polože na usijani željezni odar, ali je Evlampije, kako predanje navodi, preživio i to iskušenje.
U jednom trenutku pristao je da ga odvedu u paganski hram, što je stvorilo utisak da se odrekao svoje vjere. Međutim, nakon ulaska u hram prišao je kipu boga Marsa, koji je bio najveći i najljepši među tamošnjim kipovima.
Prema hrišćanskom predanju, kip se tada srušio i raspao na brojne dijelove snagom Evlampijeve vjere. Taj događaj dodatno je razljutio sudiju, koji je naredio nastavak mučenja.
Kada je Evlampija saznala šta se događa njenom bratu, došla je u grad i zatražila da podijeli njegovu sudbinu. Njena odluka iznenadila je sudiju, ali to nije spriječilo kažnjavanje. Naredio je da je objese za kosu i tuku.
Važan trenutak zajedničkog stradanja
Nakon što se Evlampija pridružila bratu, oboje su bili izloženi novim kaznama. Predanje opisuje kako su bačeni u kotao s kipućom vodom, a zatim i u užarenu peć.
Prema istom predanju, voda se ohladila, a vatra ugasila, zbog čega su brat i sestra preživjeli oba pokušaja pogubljenja.
Poslije tih događaja sudija je naredio da oboje budu pogubljeni odsijecanjem glave. Evlampije je tokom prethodnih mučenja oslijepio, a prema predanju, na kraju je sam položio glavu na panj.
Njegova sestra Evlampija preminula je prije nego što je kazna izvršena. Tako se završava predanje o njihovom zajedničkom stradanju, koje je kasnije dobilo posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji.
Molitva koja se izgovara za zdravlje i zaštitu od bolesti
Poštovanje Svetih Evlampija i Evlampije nastavilo se i nakon njihove smrti. U devetom vijeku Sveti Teofan Načertani napisao je Kanon u njihovu čast. U to vrijeme postojalo je vjerovanje da su njihove mošti povezane s iscjeljenjima, što je dodatno učvrstilo značaj ovih svetitelja među vjernicima.
Uz njihov praznik posebno se izdvaja tropar, crkvena pjesma i molitva posvećena mučenicima. Prema običaju navedenom u predanju, vjernicima se preporučuje da na ovaj dan izgovore molitvu za koju se vjeruje da donosi zdravlje i udaljava bolest.
Tropar govori o stradanju mučenika, njihovoj istrajnosti i duhovnoj pobjedi. Njegove riječi ističu vjerovanje da su mučenici, uz Božiju pomoć, izdržali iskušenja i stekli nepropadljivi vijenac.
„Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.“
— Tropar Svetim mučenicima Evlampiju i Evlampiji
Ova molitva zauzima centralno mjesto u običaju koji se vezuje za praznik. Njeno izgovaranje predstavlja čin vjerske predanosti, a vjerovanje u zaštitu od bolesti dio je duhovne tradicije povezane s ovim svetiteljima.
Dan Svetih Evlampija i Evlampije tako objedinjuje sjećanje na progone hrišćana, priču o zajedničkom stradanju brata i sestre i običaj molitve za zdravlje. Njihov pomen obilježava se svake godine 10. oktobra po julijanskom, odnosno 23. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
