U današnjem članku donosimo priču o prazniku posvećenom Svetom apostolu Filipu i običajima koji su se kroz vijekove utkali u narodno vjerovanje i religijsku praksu.U nastavku ćlanka više…
Ovaj dan nije samo sjećanje na život i mučeništvo jednog od Hristovih učenika, već i trenutak kada se prepliću vjera, tradicija i porodično zajedništvo. Sveti Filip rođen je u Vitsaidi, malom mjestu pored Galilejskog jezera.
Od mladosti se posvetio vjeri i Hristovom učenju, a kasnije je krenuo da širi Jevanđelje u Aziji i Grčkoj. Njegov put nije bio lak – nailazio je na otpor, neprijateljstvo i pokušaje da bude ubijen. Predanje kaže da su oni koji su htjeli da mu naudе sami bili pogođeni božanskom kaznom, što je narod doživio kao dokaz njegove posebne zaštite.
Na kraju, njegov život završio je mučenički. Sa 86 godina, zajedno sa apostolom Vartolomejem, bio je razapet na drvo. Iako su ljudi pokušali da ih oslobode, samo je Vartolomej preživio, dok je Filip u mukama predao svoj život. Njegove mošti su kasnije prenesene u Rim, gdje se i danas čuvaju i poštuju. Ovaj događaj ostavio je snažan pečat u hrišćanskoj tradiciji, a dan njegovog sjećanja dobio je dodatnu simboliku – upravo tada počinje Božićni post.
- Praznik Svetog Filipa označava ulazak u četrdesetodnevni period posta koji prethodi Božiću, zbog čega se naziva i Filipovim postom. Međutim, prije početka odricanja, dolaze poklade – veselo okupljanje porodice uz bogatu trpezu i zajedništvo. Poklade su uvijek imale dvostruko značenje: s jedne strane su slavlje, smijeh i praštanje, a s druge priprema za vrijeme uzdržavanja. Tradicija nalaže da se tada okupe svi ukućani, da se jede, pjeva i oprašta, jer je to posljednja prilika da se uživa u mrsnoj hrani prije dugog posta.
Posebno zanimljiv dio narodnih običaja jesu povorke maskiranih ljudi koje se organizuju u mnogim krajevima. Oni uz pjesmu, igru i buku prolaze kroz naselja, simbolično rasterujući zle sile i neželjene uticaje. Ovakve povorke su odraz duboko ukorijenjene potrebe ljudi da zaštite svoj dom i porodicu od nepoznatog i opasnog. Maskiranje, smijeh i graja imali su funkciju zaštite – narod je vjerovao da buka i veselje mogu otjerati sve ono što prijeti miru u kući.
- Rituali vezani za ovaj praznik razlikuju se od mjesta do mjesta. Negdje se, recimo, nakon večere vezuju verige u kući, što označava zatvaranje ulaza zlim silama i čuvanje topline doma. U drugim krajevima, kore od pojedenih jaja bacale su se u vatru kako bi sagorjele sve loše energije. Jedan od najpoznatijih običaja jeste trljanje tabana belim lukom, biljkom kojoj je narod oduvijek pripisivao zaštitna i gotovo magijska svojstva. Beli luk je važio kao štit od zlih duhova, bolesti i nesreće, pa je bio neizostavan dio ovog dana.
Djeca su se, prema starim vjerovanjima, pred spavanje oblačila u prevrnute pidžame ili majice. Time se simbolično mijenjao njihov izgled kako bi bila zaštićena od noćnih mora i zlih bića. U nekim predjelima uz ovaj običaj izgovarala se formula: „Veštica kao konac, u mene zubi kao kolac“, što pokazuje spoj religije i magijskih vjerovanja. Ove rečenice, izgovarane s vjerom i nadom, bile su način da se prizove zaštita i otjera strah.
Sveti Filip i dan njegovog pomena ne podsjećaju samo na mučeništvo i vjeru, već i na važnost zajedništva i oproštaja. Poklade su, na svoj način, praznik svjetlosti, veselja i zajedničke radosti. Iako se vezuju za ulazak u post, one istovremeno predstavljaju vrijeme kada se ljudi opraštaju od svakodnevnih uživanja i pripremaju za duhovni rast.
Ono što ovaj praznik čini posebnim jeste spoj prošlosti i sadašnjosti. Za vernike, on je prilika da učvrste vjeru, oproste i zbliže se s porodicom. Za one koji ga posmatraju izvana, to je dokaz bogatstva kulturne baštine koja je preživjela vijekove. Praznici poput ovog nisu samo religijski događaji – oni su čuvari identiteta, tradicije i vrijednosti.
- U današnjem vremenu, kada mnogi običaji polako blijede ili se zaboravljaju, podsjećanje na njih dobija poseban značaj. Ovakvi dani nas uče da život nije samo svakodnevna borba, već i niz trenutaka radosti, zahvalnosti i povezanosti. Poklade nam poručuju da je važno radovati se i dijeliti, a Sveti Filip nas podsjeća na istrajnost i vjeru. Post koji slijedi uči nas disciplini i duhovnoj snazi.
Na kraju, možemo reći da obeležavanje ovog dana ima vrijednost i u današnjem društvu. Ono nas podsjeća da je čovjek biće koje jednako treba i radost i tišinu, i hranu i odricanje, i slavlja i introspektivu. U toj ravnoteži leži snaga tradicije, koja i dalje živi i prenosi se sa generacije na generaciju. Upravo zato su praznici poput ovoga dragocjeni podsjetnici da su vjera, porodica i zajedništvo temelji koji drže ljude kroz vrijeme i iskušenja
