U današnjem članku pišemo na temu božićne pšenice i običaja koji se vežu uz njen datum sadnje.Više u nastavku…
Prema starom narodnom vjerovanju, upravo od dana kada se sadi božićna pšenica zavisi kakva će godina biti za sve one koji se drže ovog običaja.
Zbog svog simboličnog značenja, sadnja pšenice u ovom periodu nije samo tradicija, već i duboko duhovni ritual koji povezuje ljude sa prirodom, vjerom i nadom za blagostanje.
- Pšenica, kao simbol života, rasta i obnove, uvijek je imala posebno mjesto u božićnim danima. Tradicionalno, božićna pšenica se sadi uoči praznika svetog Nikole, 13. decembra, ili na dan svete Lucije, 13. decembra prema katoličkom kalendaru, dok u nekim krajevima običaj nalaže da se posadi na dan svete Barbare, 4. decembra. Ljudi vjeruju da upravo ti datumi nose posebnu energiju i da ako se pšenica posadi tada, kuća će biti blagoslovena zdravljem, obiljem i mirom tokom cijele naredne godine. Svako zrno pšenice koje nikne tada postaje simbol sreće i napretka, pa se stoga dan i način sadnje pažljivo biraju, jer se vjeruje da vjera u taj čin ima ključnu ulogu u njegovom uspjehu.
Priprema za sadnju božićne pšenice ima svoju simboliku. U mnogim domaćinstvima još uvijek se vjeruje da je najbolje da pšenicu sije domaćica, rano ujutro, prije nego što sunce potpuno izađe. Dok sije, ona tiho izgovara molitvu za zdravlje, ljubav i blagostanje svoje porodice. Neki uz to zapale svijeću ili blagoslove vodu kojom će kasnije zaliti pšenicu. Vjerovanje je da će Bog nagraditi trud i poštovanje običaja.
Osim same pšenice, pažnja se posvećuje i posuđu u kojem se ona sije. Najčešće se koristi mala zdjelica ili tanjir, a mnogi ispod pšenice stavljaju sloj pamuka, vate ili zemlje, što simbolizuje plodnost zemlje i novi život. Kada pšenica nikne, zeleni izdanci unose svježinu i život u dom, a boja i gustoća klijanja otkrivaju kakva će biti nova godina. Ako pšenica naraste gusta, ravna i zelena, to je znak da će godina biti blagoslovena srećom i blagostanjem. Ako pak ostane rijetka i žućkasta, smatra se da godina neće biti rodna ili da je potrebno posvetiti više pažnje zdravlju i miru u kući.
- Narodna vjerovanja također nalažu da božićna pšenica ne smije biti posađena bilo kada, jer tada gubi svoje sveto značenje. Sam čin sadnje nije puka dekoracija, već duhovni ritual koji, prema vjerovanjima, otvara vrata božanskog blagoslova za cijelu porodicu. Domaćice su često govorile da je pšenica koja se posadi iz srca, s vjerom i bez žurbe, uvijek donosila mir i slogu u porodicu, što čini ovaj običaj još značajnijim.
Do Božića, pšenica naraste dovoljno da ukrasi trpezu i zauzme centralno mjesto među svijećama i badnjakom. Na Badnje veče, pšenica se često ukrasi crvenom vrpcom koja simbolizuje ljubav i zdravlje, a u sredinu se stavlja svijeća koja gori tokom večere. Vjeruje se da svjetlost te svijeće obasjava dom, donoseći Božiji blagoslov. Kada svijeća dogori, obitelj zajedno izgovara kratku molitvu, zahvaljujući Bogu za prošlu godinu i moleći se za mirnu i srećnu novu godinu.
- Nakon Božića, pšenicu nije dopušteno baciti bilo gdje. Prema tradiciji, ona se stavlja u dvorište, ispod drveta ili u vrt, kako bi se blagoslov prenio i na zemlju, usjeve i stoku. Na taj način se zatvara krug obilja – ono što je niklo u kući vraća se prirodi, kao znak zahvalnosti i poštovanja.
Ovaj običaj, iako star stotinama godina, i danas nosi istu simboliku i vrijednost. U vremenu kada ljudi sve više žure i zaboravljaju prave vrijednosti, sadnja božićne pšenice podsjeća nas da je najvažnije imati vjeru, ljubav i mir u domu. Ako se pšenica posadi s vjerom u srcu, na dan koji narod naziva blagoslovenim, vjeruje se da će kuća biti ispunjena toplinom, srećom i Božijim blagoslovom tokom cijele godine.
- Tako jednostavan običaj, kao što je sadnja božićne pšenice, donosi simboliku obnove i prvenstveno duhovno značenje. To je podsjetnik na važne vrednosti koje čine našu svakodnevicu punom smisla – vjeru, ljubav i obitelj. Bez obzira na to kako se dani mijenjaju i što nam život donosi, ovaj običaj ostaje snažan simbol nade za bolju i srećniju budućnost.
