Biljke su jedne od glavnih estetskih stvari koje Vaše domove dodatno uljepšaju i daju mu život i boju. Ipak, važno je znati koje biljke smijete držati u svojim domovima, a koje su otrovne i opasne.
Ministarstvo zaštite životne sredine započelo je sa JP “Srbijašume”, Institutom za zaštitu bilja i životnu sredinu i Zavodom za zaštitu prirode Srbije organizovanje aktivnosti u borbi protiv invazivne alohtone vrste Heracleum sosnovski koja se nalazi na području Pančevačkog rita, navodi se u danas dostavljenom saopštenju ovog ministarstva. Nakon izvršenog kartiranja ove vrste, koje je izvršio Zavod za zaštitu prirode Srbije u saradnji sa Institutom za zaštitu bilja i životnu sredinu, započela je prva faza eliminacije ove vrste sa identifikovanih područja. Tamo gde je pronađena ova vrsta, JP “Srbijašume”, bivši operater katastarskih čestica, mehanizacijom je očistilo oko 80 odsto te površine.
Što biljku čini opasnom? Kako je objašnjeno u emisiji, ovo je prvi korak suzbijanja kako bi se kontrolirala njegova difuzija na susjedna područja prije plodonošenja, što se ove godine zbog klimatskih uvjeta može dogoditi ranije. Obični je Heracleum sosnovskii, poznat kao heljda Sosnovskog ili golema svinja, strana biljna vrsta koja dolazi s Kavkaza i kod nas je sve češća. Ovaj član obitelji šaša potencijalno može razviti do pet metara visine, velike bijele cvjetove do pola metra u promjeru i stabilnost koja može biti debela kao noga. Vrlo je otrovan zbog prisutnosti kemijskih spojeva poznatih kao furanokumarini.
Ti spojevi, kada dođu u dodir s kožom, a potom je koža izložena sunčevim zrakama, dovode do vrlo bolnih opeklina, mjehura i tamnih mrlja koje mogu trajati mjesecima. Interakcija može zahtijevati bolničko liječenje jer djeca mogu nevino doći u kontakt s biljkom iz znatiželje jer nisu svjesna njezinih opasnosti. Ovo nije samo puka opasnost za proizvodnju usjeva i autohtonu vegetaciju; brzo se širi uz vodotoke i cestovne rezervate. Ne pokušavajte ga povući rukama ako ga vidite. Ako dođe u kontakt s kožom, odmah operite zahvaćena područja sapunom i vodom i držite ih dalje od sunčeve svjetlosti. Većinu nacija biljku ove vrste režu samo ljudi koji su za to obučeni, jer pogrešno rukovanje može dovesti do ozbiljne štete.
Bonus tekst
Smokve su se dugo smatrale simbolima plodnosti i obilja, što u većini civilizacija potječe iz davnih vremena. Njihov pravi okus, zdrava svojstva i kulturološka važnost čine ih vrlo značajnim ne samo na tanjuru već iu mnogim legendama i mitovima. Ovaj rad pokušava sagledati pozadinu, prehrambene prednosti i kulturni značaj smokava, ističući njihovu važnost u ljudskom postojanju tijekom vremena.
Smokva ima svoje porijeklo i razvoj u Aziji, uglavnom na Bliskom istoku i jugozapadnoj Aziji. Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija i pronađeno je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, Egipćani su je koristili kao lijek. Vrlo važna u religijskoj i velikom dijelu filozofske literature, smokva je jedan od simbola života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja; u Bibliji, između ostalih religijskih tekstova, budistički tekstovi govore da je Buddha doživio prosvjetljenje ispod stabla smokve.
Nutricionistički gledano, smokve su vrlo dobro voće, puno vitamina i minerala te su dobra vlakna. Atraktivan slatki okus smokava dolazi od njihove velike količine prirodnih šećera, a također daje dobru zalihu kalija koji je dobar za zdravo srce i krvotok. Štoviše, smokve su dobar izvor vitamina K za jake kosti i vitamina B6 koji pomaže pravilnom radu uma i pomaže tijelu u borbi protiv bolesti.
Posebnost smokava je da imaju puno vlakana; jedenje samo pet smokava srednje veličine može dati oko 20% dnevne količine vlakana koja se preporučuje i pomaže tijelu da dobro unese hranu i održava nizak kolesterol.
