Posljednjih godina je trend da muškarci koji žive u ruralnim dijelovima Srbijhe žene djevojke koje dolaze iz Albanije. Razlog za to je kako većina njih ističe, to što naše žene ne žele d žive na selu i bave se seoskim poslovima koji su teški. Ovi muškarci navode da su Albanke sasvim drugačije.
Usred tragedije smrti njezina supruga, izuzetna žena iz Albanije ustrajala je u očuvanju naše kulturne tradicije, osigurala odgoj svog djeteta i čak ga je krstila. Drita Lepović, izuzetna Albanka, prkosi normama suvremenog društva. Nakon gubitka supruga, pokazala je herojsku snagu, unatoč višemjesečnim financijskim poteškoćama zbog neriješene papirologije.
- Njena nepokolebljiva ljubav prema mužu ostala je nepokolebljiva dok je sama odgajala svog sina Aleksandra, sve dok je prihvaćala načela pravoslavlja. Drita je 2008. godine stigla u naše krajeve nakon što se udala za Srbina i preselila u selo Kaludra, u blizini Skadra. Nažalost, njihov brak je bio kratak jer je okrutna bolest omela njihovu sreću.
Unatoč hrabroj borbi i brojnim tretmanima, suprug je na kraju podlegao bolesti. Nakon sprovoda, Albanka je svjesno odlučila ostati u svojoj posvojenoj zemlji, s namjerom da sina odgaja u skladu s našim običajima i praksom. Mnogima je donijelo veliku radost kada je izrazila vlastitu želju da započne njegovo krštenje.
Nakon tragičnog događaja izrazila je ljubav prema rodnom gradu svog pokojnog supruga i želju da njihovo dijete tamo odrasta. Unatoč izazovima s kojima su se suočavali dok je on bio živ, ona priznaje da je sada život postao još teži. Ističe i da ne želi prekidati veze s tim mjestom jer razumije duboku povezanost Vukadina s njim.
Unatoč želji njezinih roditelja da je vrate i vrate u Albaniju, ostala je nepokolebljiva u poštovanju želje svog supruga. Nakon tog trenutka započela je njezina potraga za poboljšanjem osnovnih životnih uvjeta, jer su joj prihodi bili gotovo nikakvi. Unatoč tome što se jedva provukla, ostala je nepokolebljiva u svojoj odlučnosti da stvori svjetliju budućnost. U dobi od 5 godina doživio je gubitak oca.
Uz pomoć lokalne samouprave i Kancelarije za Kosovo i Metohiju uspela je da se preseli u kuću pokojnog supruga u Zubinom Potoku. Unatoč nedostatku potrebne dokumentacije, za život se oslanjala isključivo na skromnu socijalnu pomoć. Drita je u prethodnom intervjuu za “Telegraf” napomenula da ima znakova da će za dvije godine steći pravo na srpsko državljanstvo.
Objasnila je da je njezin pokojni suprug nije mogao prijaviti zbog nezaposlenosti, ali srećom njihovo dijete posjeduje svu potrebnu dokumentaciju. I protojerej Milan Kavkić je u jednom trenutku naglasio ovu stvar. Unatoč izazovnim okolnostima s kojima se suočava, ostaje nevjerojatno stoična.
Naš tim je posvećen pružanju podrške koja joj je potrebna. Po dolasku u Zubin Potok bila je srdačno dočekana i zagrljena od strane zajednice, bez ikakvih poteškoća. Obitelj njezinog šogora pružila joj je neusporedivu podršku i svi su se potrudili da joj pomognu na bilo koji mogući način.
U dobi od 15 godina, Aleksandar se oslanja na nepokolebljivu podršku i snagu svoje majke kako bi sebi iskovali svjetliju budućnost. Njihovo trenutno boravište i aktivnosti ostaju nepoznati jer su se odlučili distancirati od medija.
