U posljednjim godinama crne hronike su na žalost pune ovakvih vijesti a mi se prisjećamo jedne tragedije u Rumuniji kada je jedna djevojčica izgubila život na užasan način.
U ljeto 2019. Rumunjska je bila pogođena narativom koji je postao metafora za institucionalni neuspjeh i raširenu nepravdu. Gubitak 15-godišnje Aleksandre Maćešan iz sela u kojem živi nije samo tragičan, već je izazvao i buru javnosti koja je razotkrila krhkost sustava i nebrigu nadležnih. Tog nesretnog dana 24. srpnja Aleksandra je odlučila ići prečacem do obližnjeg grada Karakal, jer u najsiromašnijim krajevima zemlje javni prijevoz gotovo da i ne postoji, a prečac je često jedina opcija. Nakon nekoliko sati počinje horor. U tri hitna poziva prestrašena djevojka opisala je kako je oteta, silovana i držana u zatočeništvu.
- No, umjesto brzog odgovora i osjećaja, Aleksandra se suočila s apatijom i nepristojnim odgovorima operatera. Njezin zahtjev da operaterka ostane na telefonu – možda kao posljednji pokušaj da je spasi – također je odbijen. Tada su institucije pokazale nevjerojatnu neučinkovitost. Tim koji je locirao signal nije mogao odrediti lokaciju Alexandre, umjesto toga, policija je čekala više od četiri sata prije nego što je djelovala. Tek 26. srpnja, dva dana nakon toga, pokrenuta je značajna operacija. Spaljeno tijelo, zubi i pepeo pronađeni su u kući Đorđa Dinkea, lokalnog mehaničara koji je bio poznat po svojoj sklonosti nasilju.
Vlasti su rekle da je Aleksandra mrtva, unatoč nedostatku DNK dokaza. Otac je pokušao uvjeriti majku da zubi nisu povezani s njezinom kćeri, jer ona nije bila podvrgnuta stomatološkim zahvatima. U istrazi je uočeno da je Dinke već bio poznat policiji – bio je na psihijatriji i prijavio nasilje, ali ga sustav nije prepoznao kao opasnost. Kasnije je priznao da je ubio i oteo drugu mladu damu, Luizu Meljenko, koja je bila odsutna nekoliko mjeseci prije toga. No, situacija je ubrzo postala složenija, pa i crna. Dinke je rekao da nije ubio djevojke, već ih je dao zločinačkoj organizaciji koja se bavila trgovinom ljudima.
Naveo je da su mu policajci oduzeli priznanje, dok su rumunjski mediji objavili mogućnost povezanosti ove mreže s američkom vojnom bazom u Deveselu, gdje su maloljetnici navodno prebačeni u vojnike. Ubrzo nakon toga, nekoliko američkih vojnika vraćeno je iz Rumunjske, a razgovori američkih i rumunjskih dužnosnika još uvijek nisu razriješeni za javnost. Snimke Aleksandrinih poziva koje je pustio njen ujak šokirale su naciju. Građani su pohrlili na ulice, tražeći da budu odgovorni i reformirani.
Gnjev građana doveo je do odbijanja dužnosnika s visokim činom, uključujući smjenu vlade, policije i drugog sigurnosnog osoblja. Međutim, roditelji djevojaka i dalje su ostali pri uvjerenju da cijela istina još nije otkrivena. Đorđe Dinke osuđen je na 30 godina zatvora i mora platiti veliki iznos obiteljima. Međutim, odluka suda niti političke transformacije nisu mogle ublažiti osjećaj duboke nesigurnosti ili povjerenja u institucije.
Slučaj Alexandre Maceșanu postao je prototip borbe protiv nepravde i pokazao koliko je malo potrebno da se uništi ono što je namijenjeno obrani najslabijih. Danas, nakon nekoliko godina, rumunjsko društvo još pamti Aleksandrino ime kao priču o upozorenju – o opasnostima koje stoje pred njima kada država ne brani svoje građane, te o cijeni nemara, koja može biti tragična.
