Za danas imamo jednu neobičnu ispovijest koja pokazuje kako se pojedinci mog naći u vrlo delikatnim situacijama kada moraju obavljati svoj posao iako bi u tom trenutku najradije pobjegli na drugi kraj svijeta.
- Radim kao primalja, a baš sam jučer asistirala pri porodu ženi koja je godinu dana bila u vezi s mojim bivšim prije nego što se on njome odlučio oženiti. Proveli smo zajedno pet godina, tijekom kojih je bila svjesna njegove zauzetosti. Rodila je njihovo dijete dok ju je on čekao vani. Sjećam se vremena kada smo zamišljali našu buduću djecu, razgovarali o imenima i crtali zajednički život, a sada on sve to dijeli s nekim drugim. Grozna situacija.
Bonus tekst:
Bogato i složeno kulinarsko naslijeđe Afrike razvijalo se stoljećima pod utjecajem različitih kultura, geografskih obilježja i klime. Temelj afričke prehrane izgrađen je na širokoj lepezi sastojaka lokalnog porijekla, na koje značajno utječu različite tradicije i klima u različitim područjima. Na primjer, u zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što dovodi do osnovne hrane koja uključuje žitarice poput kukuruza, prosa i sirk
Fufu, popularno jelo, sastoji se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput slatkog krumpira ili kasave, dok se banku, koji se obično priprema od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba su jela prepuna hranjivih tvari i daju energiju potrebnu za svakodnevne poslove. Osnovni elementi zapadnoafričke prehrane uključuju mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz razne žitarice. Mahunarke su izvrstan dodatak svakodnevnim obrocima zbog visokog udjela proteina i vlakana.
Obično se nalaze u juhama i varivima, a mogu se naći u jelima kao što je juha “egusi”, koja uključuje sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočni dio Afrike, poznat po svojoj vlažnoj klimi koja potiče rast raznolikog voća i povrća, predstavlja bogatu lepezu svježih namirnica u svojim kulinarskim praksama. Na primjer, u Keniji se tradicionalno jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, obično poslužuje uz razno povrće i meso. Osim toga, raširena je praksa konzumiranja svježeg voća poput manga, ananasa i papaje, bilo cijelog ili u obliku soka.
Povoljna klima i tlo u sjevernoj Africi potiču obilan rast aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je raznolika i ukusna. Središnje mjesto u lokalnoj kulinarskoj tradiciji zauzimaju jela kao što je kus-kus, napravljen od sitnih žitarica koje se kuhaju na pari, i tagine, koji se polako priprema u posebnom loncu. Neophodne komponente često su janjetina i piletina, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta ovim jelima daju kompleksnost i bogatstvo.
U središnjoj Africi bogatstvo tropskih šuma nudi široku lepezu hrane koja obogaćuje lokalnu kulinarsku scenu. Ovaj asortiman uključuje korijenje poput batata i kasave, kao i zelje koje se stavlja u juhe i variva. Omiljeno jelo zvano “gulaš” spaja povrće s mesom, često obogaćeno lokalnim biljem i začinima, što rezultira snažnim okusima i značajnim nutritivnim prednostima. Uz ove regionalne varijacije, afrički naglasak na prehrani naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka. Diljem kontinenta brojne zajednice sudjeluju u praksama koje se odnose na održivi uzgoj i pripremu hrane kojima se nastoji minimizirati otpad dok se povećava nutritivna vrijednost.
Često korištene tradicionalne tehnike poput fermentacije, sušenja i dimljenja pomažu u očuvanju hrane i produljuju njezinu iskoristivost. Tradicionalna afrička prehrana pruža značajne zdravstvene prednosti, jer konzumacija raznolikog niza cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća podržava način života koji obiluje vitaminima, mineralima i vlaknima. Ovaj pristup prehrani, usredotočen na cjelovitu i nerafiniranu hranu, ima potencijal spriječiti kronične bolesti poput bolesti srca i dijabetesa.
