U našoj regiji postoji jako veliki broj talentovanih glumaca a među njima je i Ljubomir Bandović koji je ostvario niz uloga u domaćim serijama ali koji svoj privatni život čuva daleko od očiju javnosti.
Životni narativ Ljubomira Bandovića obuhvaća brojne izuzetne i intrigantne elemente. Rođen u selu Andrijevci, u blizini Berana, Ljubomir Ljuba Bandović se profilirao kao istaknuti i cijenjeni glumac u svojoj sredini. Njegova se obitelj tijekom njegovih ranih godina preselila u Vranje, potaknuta očevim profesionalnim obvezama.
Kako bi osigurao upis na sveučilište, pribjegao je lažiranju liječničke potvrde kako bi prikrio svoje oštećenje sluha na jednom uhu. Ipak, ovaj fizički izazov nije omeo njegove glumačke sposobnosti te se od tada uzdigao do jedne od najcjenjenijih i najpriznatijih osoba u našoj kazališnoj zajednici.
Rođen 8. srpnja 1976. godine, srpski glumac u svojim je ranim godinama nailazio na poprilične poteškoće, zbog čega su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, a on je toj situaciji pristupao otvoreno. U dobi od pet godina, počeo sam se susresti sa stalnim osjećajem začepljenosti u lijevom uhu nakon buđenja. Naime, činilo se da se ovaj problem smanjivao kako je dan odmicao, što je detalj koji je Ljubomir primijetio tijekom tog razdoblja.
Prije naše predstojeće pomorske ekspedicije, svojim sam roditeljima priopćio svoje poteškoće sa sluhom. Uvjeravali su me da će plivanje i ronjenje biti glavne aktivnosti tijekom našeg boravka na moru i prenijeli svoje uvjerenje da će sve biti u redu. Upućivali su me na više specijalista, počevši u Vranju, zatim na konzultacije u Skoplju, a na kraju u Beogradu. Moj posljednji pokušaj da vratim sluh na lijevo uho uključivao je konzultacije s jednim od najcjenjenijih i najiskusnijih stručnjaka u zemlji.
- Prepoznao je potencijal za lijek koji uključuje kiruršku intervenciju koja zahtijeva otvaranje lubanje iza uha. Unatoč tome, ne bih razmišljao o takvoj opciji. Iako pomisao na to da mi je glava odsječena ne ulijeva strah u mene, mogućnost da ću to konačno čuti nakon duljeg razdoblja tišine stvara određenu razinu nelagode. Razmišljam o svojim mogućim reakcijama u takvom scenariju.
Tijekom odrastanja u Vranju, glumac je imao duboku intuiciju o svojoj budućnosti u glumačkom svijetu, osjećaj koji je prenosio iskreno. Moji roditelji su bili zaposleni u tvornici “Koštana”, koja se bavila proizvodnjom obuće, a primanja su im bila od kazališnih ulaznica. Unatoč tome, oni nikada nisu iskoristili te ulaznice i dalje ne pokazuju nikakav interes za kazalište ili za moje profesionalne napore.
Za razliku od toga, moj brat i ja zgrabili smo priliku da idemo na kazališne predstave. U dobi od deset godina doživio sam dubok trenutak spoznaje dok sam promatrao predstavu. Otkriće moje istinske strasti prema glumi dogodilo se tijekom nastupa u predstavi “Moj tata, socijalistički kulak” u kazalištu na Kraljevcu. Tokom srednjoškolskih godina posvetila sam se glumačkom zanatu, angažujući se u devet cenjenih predstava pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju.
Tijekom tog razdoblja potpuno sam uronila u kazališnu sferu, željno sudjelujući u nizu aktivnosti i prihvaćajući svaku ulogu, s izuzetkom peglanja kostima. Fraza koja se često koristi za opisivanje romantičnih partnerstava je “ljubavni život”. Glumac i njegova partnerica proživjeli su duže razdoblje skladnog suživota; međutim, na kraju su zajednički odlučili raskinuti svoju vezu. Naime, javnosti nije bio poznat njihov razvod koji se dogodio sedam godina prije.
Posljednjih sedam godina moj bivši suprug i ja nismo se suočili s izazovima, nakon što smo prošli standardni proces razvoda koji je tipičan za mnoge pojedince. Prije nekoliko godina glumac je ovu informaciju otkrio javnosti, a izvještaji sugeriraju da su se on i Tatjana vjenčali 2005. Iako se čini da je njihov brak stabilan, čini se da nedostaje značajan element, jer su navodno naišli na poteškoće u začeću dijete zajedno.
Unatoč četrdesetim godinama života, medicinski stručnjaci uvjeravali su Tanju i mene da još uvijek imamo velike mogućnosti za uspješno roditeljstvo. Naša perspektiva puna nade na ovom putovanju jača naše uvjerenje da ćemo, ako se Tanja suoči s izazovima u začeću, poticati poticajno okruženje za dijete koje nema priliku odgajati biološki roditelji.
Ta motivacija proizlazi iz naših osobnih ambicija i našeg uvjerenja u temeljno pravo svakog pojedinca na pristup ispunjenom životu. Bandović je već ranije rekao da obitelj nadilazi biološke veze; međutim, žalosno je što je njihov put započeo razvodom, a ne posvojenjem.
