Dosta ljubavnih priča nas može ostaviti bez teksta i riječi, ali svakako da nijedna nije takva da nas ostavi ravnodušne. Mi Vam danas donosimo jednu takvu priču iz Bosne i Hercegovine, manjeg mjesta zvanog Gradačac.
Mejasa, izuzetna žena iz Gradačca, primjer je kako se život u inozemstvu može doživjeti kao kod kuće – ne samo kulinarskim vještinama i jezikom, već i esencijom svog duha. Njezina pripovijest nalikuje bezvremenskim bajkama koje govore o nevjerojatnim putovanjima, hrabrim izborima i ljubavi koja procvjeta u samo šest dana, ali traje cijeli život. Slično kao u prošlosti, kada su se brakovi orkestrirali kroz razgovore i kavu koju su dijelili roditelji, ovaj muškarac, s kojim je imala samo kratko poznanstvo, pokazao se kao izniman izbor – nježan, pun podrške i voljan podijeliti sve aspekte života s njom, uključujući dom i sjećanja na Bosnu.
- Po dolasku u Njemačku život se nastavio bez prekida; samo je promijenila adresu. Čekalo ju je novo prebivalište s prostranim dvorištem. U šetnji sa suprugom naišla je na sobicu koja je probudila uspomene na mutvak – staro spremište iz djetinjstva. Taj trenutak označio je ključnu promjenu, nakon koje ništa nije ostalo nepromijenjeno. Počevši od vizije, završila je prostorijom prožetom esencijom Bosne. Mejasa je pedantno rasporedila vezene jastuke, prostirke i rukotvorine, a svaki predmet budi uspomene na dom.
Ovaj je prostor nadilazio puku estetiku; služila je kao duhovno svetište, mali raj u kojem se sve skladno slaže. Njezin je suprug doživio veliku radost, ne samo zbog ishoda, već i zbog otkrića njezinog novootkrivenog talenta za pisanje pjesama, što joj je omogućilo da prenese emocije kroz tekstove koji su prije ostali neizgovoreni. Mejasa utjelovljuje tradiciju izvan okvira svog doma; ona to u potpunosti prihvaća.
Gradi zimnicu, priprema jela na tradicionalan način, uređuje vrt, brižno obrađuje voće i povrće, podsjećajući na običaje iz kuće. S Nijemcima dijeli kulinarske recepte, cijeneći njihovu pedantnost, a ostajući privržen bosanskoj kuhinji. Kroz ovu razmjenu recepata, on gradi veze—ne samo među narodima, već i među pojedincima. Ona ne bježi od suvremenog postojanja; nego održava svoje temeljne veze. Spajajući dvije kulture u jedinstveni identitet, ona ostaje vjerna sebi. Iako njenom domu možda nedostaje raskoši, ono je bogato duhom, toplinom i mirisom kruha koji budi sjećanja na djetinjstvo.
Mejasa je primjer da je moguće utjeloviti suštinu moderne žene, živjeti u naprednoj naciji, a opet prigrliti tradiciju poput pjevanja sevdalinki, spremanja sarme i njegovanja vezenog stolnjaka koji je izradila njena baka. Narativ o Mejaši iz Gradačca nadilazi iskustvo pukog bivanja ženom u tuđini. Utjelovljuje priču o otpornosti identiteta, nepokolebljivoj privrženosti vlastitim korijenima i ideji da ni udaljenost, jezične barijere ni različiti običaji ne mogu umanjiti bit koju čuvamo u sebi.
Unutar njezine spavaće sobe nastao je prostor ispunjen dragim uspomenama. Njen vrt buja paradajzom, simbolizirajući trajnu nadu da tradicija može uspjeti čak iu mjestima gdje Gradačac ostaje nepoznat. U njenom srcu Bosna živi, kao i uvijek, možda još žarkije. Jer kada netko posjeduje jasno razumijevanje njihovog identiteta i podrijetla, svijet ih ne može promijeniti; nego imaju moć transformirati svijet svojim primjerom.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je kroz povijest igrala ključnu ulogu u globalnoj kulturi i praksi prirodnog liječenja. S naslijeđem koje se proteže preko pet tisućljeća, ova cijenjena ljekovita biljka potječe iz središnje Azije prije nego što je proširena u razne dijelove svijeta. Bogat hranjivim tvarima, češnjak jača imunološku funkciju i pruža mnoštvo zdravstvenih prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima.
U staroegipatskoj kulturi češnjak je bio vrlo cijenjen, smatran svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a njegova prisutnost zabilježena je u grobnicama faraona. Slično, u staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici uzimali prije bitaka za poboljšanje izdržljivosti, snage i imuniteta protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih ljekovitih svojstava.
S obzirom na svoje kulinarske i terapeutske prednosti, češnjak ostaje neizostavan element u svakom domaćinstvu i obroku. Ima vitalnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Za optimalne dobrobiti, preporučljivo je redovito ga konzumirati sirovog; neugodan miris može se ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
