Zdravko Čolić je jedna od najvećih regionalnih zvijezda a na muzičkoj sceni se nalazi skoro pola vijeka. U svojoj veličanstvenoj karijeri je otpjevao bezbroj hitova a njegovi koncerti su među najposjećenijima i uvijek se traži karta više.
Zdravko Čolić nedavno je završio prodaju svoje obiteljske kuće na Košutnjaku za iznos veći od milijun eura. Poznati glazbenik nije gubio vrijeme na pronalaženje kupca za nekretninu, iako je lokacija njegovog novog prebivališta zasad ostala tajna. Nakon što je boravio u Sarajevu, svom rodnom mjestu, pa čak i neko vrijeme proveo u Zagrebu, poznati balkanski celebrity na kraju se udomio u glavnom gradu Srbije.
- Zanimljivo, malo tko zna da su Zdravko i njegov brat također ponosni vlasnici djedovske kuće koja se nalazi u selu Vlahovići u Hercegovini. Posjet Vlahovićima, selu pokraj Ljubinja i prapostojbini obitelji Čolić, omogućio je uvid u korijene Zdravka Čolića. Iako poznatog pjevača mnogi smatraju Bosancem, on je zapravo pravi Hercegovac, kojemu su i majka i otac porijeklom iz ovog kraja.
Čola je rijetko zalazio u svoju obiteljsku povijest, kratko spominjući Trebinje i Stolac, rodno mjesto svoje majke u Trebinjskoj šumi, ali nikad Vlahoviće. No, Čolići potječu iz ovog sela, nekada vrvećeg tisućama stanovnika, školom i crkvom. Danas su ostala samo dva starca, uz Milivoja Čolića, koji se vratio u selo i živi u blizini velebne kamene kuće u kojoj je rođen Zdravkov otac Vlado.
Unatoč derutnom stanju, kuća s originalnim vratima i lokotom te krovom na rubu urušavanja, hrabro odolijeva vremenskim nepogodama, čuvajući odjeke prošlosti. Zarastao u travu i djelomično urušen, prkosno stoji, preživio je čak i nedavni potres. U mnogočemu je odraz izdržljivosti Hercegovaca koji ponosno podnose teške vremenske uvjete.
S prijateljskim osmehom i toplim srcem, Milivoje Čolić je za Kurir podelio iste informacije koje je dobio od starije generacije. Zdravka, kao i desetljeće starijeg brata, oduvijek je zanimalo njegovo podrijetlo. Ovo je kuća u kojoj se rodio Vlade, turska građevina što se vidi iz njenog projekta. Upravo u ovoj kući stanovao je seoski knez.
Čola, pripada istoj obitelji, potomcima posljednjeg kneza sela, Čolića, koji su imali vlast nad selom. Knezovi su živjeli gdje su bili Turci. Ulaz je bio s gornje strane, dolje je bila stoka, a gore spavalo krdo. Šćepan, Zdravkov pradjed, bio je posljednji knez loze Čolić.
Čola nije rođen ovdje; posjetio je jednom, prije deset godina, zajedno sa svojim bratom. Djed mu se preselio u Topolovac, a otac Vlado služio je u policiji u Sarajevu. Nisam baš siguran vjeruje li Zdravko uopće da je odavde, s osmijehom napominje Milivoje. Nakon kneževe večere baš u toj kući, svi naši Čolići i ostali seljani, uključujući i one iz turske zajednice u Crnoj Gori, žurno su pobjegli.
Kad su se konačno vratili, primijetili su da su vrata bila malo otvorena, jer se to obično nazivalo “odškrinutom kućom”. Turci su ih identificirali u Bitulji Donjoj i prevezli u Stolac, gdje su boravili u muslimanskim selima. Međutim, kasnije su otišli, srušili kapije i vratili ih. Milivoje, pun ponosa na svoje Čoliće, prepričao je ovaj događaj.
Inače Čola je godine 1969. debitirao kao pjevač uz grupu Ambasadori, s kojom je pozornicu dijelio dvije i pol godine. Njihov repertoar sastojao se od rhythm & bluesa, pjesama Jamesa Browna i pjesama grupe “Chicago”. Svoje nastupe održavali su isključivo u Domu vojske i Domu milicije, gdje su svoj glazbeni program predstavili u elegantnim odijelima kupljenim za tu priliku. Godine 1971. susreo se s Kornelijom Kovačem, koji ga je pozvao u renomiranu Korni grupu. Pun nade i ambicija, Čolić se preselio u Beograd.
