Odgajati dijete nije nimalo lako i ne postoje neka pravila koja se mogu slijediti jer je svako dijete osoba za sebe. Ono što je svoj djeci isto je da trebaju veliku podršku i ljubav svojih roditelja.
Prvih nekoliko godina života ima značajan utjecaj na emocionalni život svakog pojedinca. Majčinska ljubav, briga i prisutnost često su katalizator osjećaja sigurnosti, povjerenja i samopouzdanja. Kada ta pomoć izostane ili je nedovoljna, dijete može razviti obrasce ponašanja i osjećaja koji se prenose u odraslu dob. Ovi obrasci možda neće biti odmah vidljivi, ali mogu utjecati na odnose, percepciju sebe i odgovore na životne poteškoće. Sljedeće osobine česte su kod ljudi kojima je nedostajala majčinska toplina potrebna za rani razvoj, objašnjen je uzrok njihovog nastanka.
1. Samopouzdanje Djeca koja se rjeđe ohrabruju i imaju manje podrške od majke često razviju dubok osjećaj samopoštovanja. Umjesto koncepta “vrijedan sam takvoga kakav jesam”, razvijaju uvjerenje da moraju obaviti izvanredan zadatak kako bi bili voljeni i priznati. Ova se nesigurnost može prenositi s osobe na osobu, s posla na posao i sa škole na školu.
2. Stalni strah od gubitka dragih osoba Kada djetetu nedostaje emocionalna podrška koja je sigurna, može postati pretjerano osjetljivo na znakove odbijanja. U odrasloj dobi to se može izraziti kroz stalnu želju da budu sigurni da ih njihov partner, prijatelj ili član obitelji još uvijek njeguje i cijeni. Čak se i male promjene u ponašanju drugih mogu smatrati znakom distance.
3. Emocionalna reaktivnost na podražaje koji su emocionalno intenzivni Bez preteče izražavanja i regulacije emocija na zdrav način, osoba može pokazivati više emocija nego što je potrebno za tu situaciju. Mali problemi postaju značajna pitanja, a kritika se doživljava kao osobna uvreda. Ova preosjetljivost odgovorna je za otežanu svakodnevnu komunikaciju, što može dovesti do nesporazuma.
- 4. Osiguranje bliskih veza Ako djeca ne vide primjer zdravog, dosljednog odnosa u kojem se povjerenje gradi tijekom vremena, možda će im biti teško komunicirati s drugima kao odrasli. Povremeno će zadržati distancu između sebe, čak i kada se žele zbližiti, jer im nedostaje razumijevanja potrebnog da se u njoj osjećaju sigurno.
5. Povećana otpornost na stres Emocionalna nesigurnost iz djetinjstva uzrokuje da ste osjetljiviji na stres. U situacijama koje su nepredvidive ili zahtjevne, osoba može vjerovati da gubi kontrolu i pokazivati intenzivnu anksioznost. U konačnici, to može utjecati na mentalno i fizičko zdravlje.
6. Težnja savršenstvu kao pokušaj dokazivanja prihvaćanja. Djeca bi trebala naučiti da je jedini način da privuku pozornost i dobiju priznanje kroz uspjeh. Odrasli koji slijede ovaj obrazac obično nastoje postići savršenstvo u svemu što rade, vjeruju da će samo tako biti prepoznati i voljeni. Unatoč prividnom uspjehu izvana, često gaje osjećaj umora i nesigurnosti iznutra.
7. Sve stvari moraju biti pod kontrolom. Kada sigurnost u djetinjstvu nije bila zaštićena, osoba može očajnički željeti kontrolirati sve oko sebe. To može uključivati pravovremenost, povezanost i emocije drugih ljudi. Iza toga stoji želja za izbjegavanjem neizvjesnosti koja je ponekad slična nesigurnosti iz djetinjstva.
8. Poteškoće s razumijevanjem emocija druge osobe. Ako dijete nije iskusilo priliku prepoznati i vrednovati svoje emocije, moglo bi mu biti teško razumjeti emocije drugih kao odrasli. To ne znači da im nedostaje sposobnost suosjećanja, ali to zahtijeva praksu i iskustvo kako bi se razvili.
9. Izbjegavanje teme emocija Za neke je osobe suočavanje s emocionalnim situacijama neugodno. Umjesto da otvoreno izraze svoje misli, oni se odluče povući ili promijeniti temu. Ovaj mehanizam funkcionira kao oblik zaštite od potencijalne boli emocije, ali također sprječava vezu s drugima koja je intenzivnija.
10. Mučan osjećaj zatvorenosti Nedostatak posvećenog, privrženog odnosa u ranim godinama može dovesti do osjećaja praznine, koji je teško ispuniti. Povremeno, ljudi to pokušavaju kompenzirati kroz zaposlenje, odnose, materijalna dobra ili stalnu aktivnost, ali ne uspijevaju riješiti uzrok osjećaja – nedostatak sadržaja i dalje ostaje. Promjena i potencijal iscjeljivanja Unatoč utjecaju ranih emocionalnih iskustava koji je značajan, promjena je moguća.
Prvi korak je prepoznavanje obrazaca koji su se razvili u djetinjstvu. Nakon toga, rad sa stručnjakom – psihoterapeutom ili psihologom – može olakšati razumijevanje i rješavanje starih rana. Proces rada na emocionalnom opismenjavanju omogućuje osobi prepoznavanje i razumijevanje vlastitih emocija. Stvaranje povjerenja i empatije povećava vjerojatnost da ljubav i prihvaćanje ne ovise isključivo o drugima. Povoljno okruženje i zdravi romantični odnosi potiču proces ozdravljenja. Kreativno djelovanje, stjecanje novih sposobnosti i osobni razvoj pridonose povećanju emocionalne stabilnosti. Svjesnim naporom na sebi možete nadići obrasce iz prošlosti i stvoriti samouvjereniji, unutarnji svijet koji je sigurniji.
