Da bismo bili zdravi jedan od važnijih faktora je i način naše prehrane. Ljudi su sve svjesniji ove činjenice i mijenjaju svoje jelovnike. Danas govorimo o pasulju koji je jako zdrav i hranljiv ali i nadima pa ga mnogi izbjegavaju konzumirati. Međutim postoji caka u njegovoj pripremi koja otklanja ovu neugodnost.
Pasulj zauzima značajno mjesto kao omiljeno jelo u srpskoj kuhinji, a postoje različite preporuke za njegovu idealnu pripremu. Svatko ima svoju metodu koja olakšava kuhanje glasovitog vojničkog graha ili klasične korizmene prebranice. Međutim, bitno je priznati da određeni elementi koji se nalaze u grahu mogu uzrokovati probavne probleme.
- Mahunarke, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke priznate su zbog svoje hranjive vrijednosti; međutim, mogu predstavljati posebne rizike za tijelo zbog postojanja fitinske kiseline. Ova kiselina veže se za važne minerale poput bakra, magnezija, joda, željeza i cinka. Posljedično, ove ključne hranjive tvari prerano se izbacuju iz tijela, što znači da se eliminiraju prije nego što imaju priliku biti korisne za naše zdravlje.
Bez zaštitne “barijere” u probavnom sustavu za suzbijanje fitinske kiseline, apsorpcija vitalnih minerala, proteina i masti je otežana. Kao rezultat, ovaj nedostatak rezultira nedostatkom esencijalnih hranjivih tvari, što može dovesti do problema u mišićno-koštanom, imunološkom i probavnom sustavu. Evo nekoliko ključnih točaka u vezi s grahom: Grah je hranjiva vrsta mahunarki s visokim sadržajem proteina, vlakana i vitamina, a naširoko se uživa u raznim kuhinjama.
Čest problem povezan s grahom je njihova sklonost izazivanju nadutosti, što je posljedica određenih složenih šećera koje tijelo teško probavlja. Za ublažavanje nadutosti poželjno je grah prije kuhanja temeljito isprati i potopiti u vodu nekoliko sati ili preko noći. Prilikom kuhanja, korisno je zamijeniti vodu za namakanje svježom vodom, a dodavanje začina poput kumina ili lovorovog lista također može pomoći u smanjivanju nadutosti. Važne su i mahunarke poput graha, leće, kikirikija, graška i soje.
Određeni orašasti plodovi, osobito lješnjaci, bademi i orasi, također se smatraju značajnim izvorima zabrinutosti. Nadalje, sjemenke poput suncokreta, maka, lana, bundeve i sezama imaju visoku koncentraciju fitinske kiseline. Prema Pavlovoj, ove namirnice obiluju esencijalnim hranjivim tvarima, uključujući vlakna, koja su potrebna tijelu, pa bi ih stoga trebalo uključiti u prehranu. Pavlova opisuje različite strategije za smanjenje razine fitinske kiseline. Jedna značajna tehnika je toplinska obrada, koja može smanjiti koncentraciju fitinske kiseline za 30 do 35 posto.
Namakanje hrane u vodi daje najznačajnije rezultate. No, kako piše Novi.ba, veliki nedostatak ovakvog pristupa je dugotrajnost. Na primjer, namakanje smeđe riže u vodi trebalo bi trajati 12 sati, dok se zobene pahuljice moraju namakati oko 10 do 12 sati. Bijela riža obično zahtijeva oko devet sati namakanja, a biserni ječam treba ostaviti da se namače šest sati. Za poboljšanje rezultata preporučuje se dodavanje male količine octa ili limunovog soka u vodu za namakanje.
Liječnik je predložio alternativni pristup snižavanju razine fitinske kiseline, koji uključuje namakanje “problematične” hrane u sirutki. Osim toga, primijećeno je da klijanje žitarica i graha može smanjiti sadržaj fitinske kiseline za otprilike pedeset posto. Prema Pavlovoj, najbolja strategija je korištenje kombinacije tehnika obrade hrane. Najznačajnije smanjenje fitinske kiseline događa se kada se hrana namače prije kuhanja ili pečenja.
