Pjevač Zdravko Čolić je na muzičkoj sceni već više od pola vijeka i iako je ušao u osmu deceniju života i dalje aktivno nastupa a za svaki njegov koncert se traži karta više jer ima ogromnu vojsku obožavatelja.
Zdravko Čolić rođen je 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici, gdje je u početku pokazivao veći interes za sport nego za glazbu. Svoj sportski put započeo je kao golman juniorske ekipe nogometnog kluba “Željezničar”. Međutim, ubrzo ga je sve više privlačila atletika, pa se prebacio na tu disciplinu. Na jednom od natjecanja zapaženo je osigurao drugo mjesto, završivši odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića.
- Unatoč tom uspjehu, Zdravko se borio za daljnji uspjeh u sportu, što je vjerojatno označilo ključni trenutak u njegovom životu, potaknuvši ga da se više fokusira na umjetnost i glazbu. Zdravko je od malih nogu pokazivao smisao za recitiranje i često je sudjelovao u školskim priredbama. Njegov talent za prenošenje emocija kroz jezik privukao je pažnju, što je prirodno potaknulo njegov interes za glumu. Primljen je u Pionirsko pozorište, gdje je nastupio u poznatim predstavama poput “Dječaci Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”.
Tijekom tog vremena, iako mu glazba nije bila primarni fokus, počeo je učiti gitaru i upisao se u glazbenu školu. Roditelji su bili u nedoumici hoće li ga usmjeriti na gitaru ili harmoniku, no mladi Zdravko čvrsto se odlučio za gitaru, što ih je navelo da naposljetku kupe instrument koji je on želio. Zdravka je u formativnim godinama na njegovom glazbenom putu pratio prijatelj Braca Isović s kojim je stvorio duo pod nazivom „Čola i Isa s Grbavice“.
Ovaj je par često nastupao u parku za prijatelje i poznanike, stječući lokalno priznanje. Njihovi mladenački dani na Grbavici bili su obilježeni ne samo glazbom već i društvenim interakcijama, igrom i osobnim razvojem. U početku je glazba služila samo kao razbibriga, no s vremenom je Zdravkov evidentni talent počeo dolaziti do izražaja, što ga je u konačnici usmjerilo prema profesionalnoj karijeri.
Tijekom djetinjstva istraživao je višestruke umjetničke puteve, uključujući glumu i recitiranje, ali glazba je uvijek zauzimala jedinstveno mjesto u njegovom srcu. Njegova strast prema gitari, zajedno s njegovim pjevačkim sposobnostima, postupno su utjecali na smjer njegove budućnosti. Ono što je počelo kao zabava s prijateljima u parku dovelo je Zdravka Čolića do toga da postane jedan od najistaknutijih glazbenih talenata bivše Jugoslavije.
Prve godine njegovog života na Grbavici, ispunjene prijateljstvom i jednostavnošću svakodnevnih iskustava, postavile su ključne temelje za blistavu karijeru koju će kasnije uspostaviti. Član obitelji Zdravka Čolića, Milivoje, domaćim je novinama predstavio dom oca i djeda poznatog pjevača. Zdravko, priznati stručnjak za Balkan, rođen je u Sarajevu i mnogi ga smatraju Bosancem. No, on je zapravo čistog hercegovačkog porijekla, jer su mu oba roditelja porijeklom iz Hercegovine.
O svojoj obitelji Čola je rijetko govorio, tek povremeno spomenuvši Trebinje i Stolac, rodno mjesto svoje majke u Trebinjskoj šumi, ali Vlahoviće nikada nije spomenuo. Obitelj Čolići porijeklom je iz Vlahovića, jednog od većih sela koje je od Ljubinja udaljeno 15 kilometara. Nekad je selo bilo dom tisućama stanovnika, zajedno sa školom i crkvom. Danas su na tom području ostala samo dva starija čovjeka, među kojima je i Milivoje Čolić (48), koji je među rijetkima koji su se vratili živjeti u selo. Stanuje uz veliku kamenu kuću u kojoj je rođen Zdravkov otac Vlado, ali i djed Dušan.
Izvorna vrata i lokot ostali su netaknuti, dok je krov gotovo urušen, ali i dalje stoji protiv elemenata – vjetra i kiše – držeći se odjeka povijesti. Korov i trava su zavladali, a jedna strana je blizu kolapsa, ali ustraje; čak ga ni najnoviji potres nije uspio srušiti. Ova otpornost odražava duh naroda Hercegovine koji se s ponosom suočava s izazovnim uvjetima, prenose lokalni mediji. – Ovo je kuća iu njoj se rodio Vlade. Kao što vidite, ima tursku konstrukciju. U ovoj je kući stanovao seoski knez. Iz te je loze i tvoj Čola, koji potječe od posljednjeg kneza sela; obitelj Čolić bili su vladajući knezovi (upravljali selom, p.a.). Knezovi su zauzeli područje gdje su se nalazili Turci.
Pristup je bio s gornje strane, dok se stoka držala dolje, a stado se odmaralo gore. Šćepan je bio posljednji knez Čolića, koji je Zdravkov pradjed. Čola nije rođen ovdje; posjetio je jednom, prije desetak godina, sa svojim bratom. Djed mu se preselio u Topolovac, a otac Vlado radio je u policiji u Sarajevu. Osobno sumnjam da Zdravko uopće vjeruje da je porijeklom iz ovog mjesta, sa smiješkom primjećuje Milivoje.
