Živimo u vremenu kada se nova poistovjećuje sa srećom, te svi mislimo da ako neko ima veliki priliv novca, automatski ima i sreće u životu. U slučaju ove poznate folk pjevačice situacija nije takva.
Materijalno bogatstvo je ono što je stekla Branka Sovrlić; no, ni iza prsta ne skriva činjenicu da takvo bogatstvo ne znači i ispunjenje. Jedna od najbogatijih žena estrade, uspješna i stabilna, život ju je na svakom koraku nagradio onim za čim je najviše čeznula: djetetom. Zajedno sa svojim suprugom, u nadolazećim godinama, pomogla im je pokrenuti životnu sigurnost i udobnost kroz razvoj nekretnina. Luksuzni stanovi u Beogradu i Sarajevu su neke od nekretnina koje uključuju vilu i restoran.
Sve to, međutim, prema njezinim riječima, ne može nadomjestiti prazninu zbog neostvarenih težnji za majčinstvom. Ovaj osjećaj postoji već neko vrijeme i postupno je postajao sve intenzivniji tijekom godina. Iskreno, priznaje Branka, ona i suprug dugo su željeli postati roditelji. Okolnosti u njihovim životima, međutim, nisu bile naklonjene toj želji.
Turbulentno ratno razdoblje, gubitak oca, neprestani stres i sumnje stavili su u fokus različite prioritete – preživljavanje, sigurnost i pronalazak posla. Koncept IVF-a bio je zastario, iako je bio brži nego što su željeli. “U našim glavama smo mislili da ima dovoljno vremena, ali vrijeme je samo promicalo”, rekla je tijekom intervjua. Dok su se njezine vršnjakinje odlučile za majčinstvo i postigle uspjeh, Branka nije kročila tom linijom.
Sada, gledajući s distance na svoj život, priznaje da bi se odrekla dijela svog bogatstva za pravi zagrljaj djeteta – djeteta koje će upotpuniti njihov skladan brak. Prema Brankinim riječima, i ona i Sadik postigli su veliki uspjeh koji je doveo do značajne financijske stabilnosti za cijeli život, ali osjećaju da im nedostaje glavni dio tog ideala: obitelj, djeca.
- Iskreno je priznala: “Čini se da Bog ne daje sve”; bezglasno lupanje neispunjene želje ide i kod onih koji naizgled imaju sve. Slobodno priznaje da ljubav ponekad preraste u emocionalnu borbu, iako ne dopušta da ljubav prema djeci nestane. Bratovu djecu i unuke tretira i doživljava kao svoje, održava s njima izuzetno intiman odnos, dijeleći ljubav i vrijeme kao s vlastitom djecom.
Iako u potpunosti priznaje jedinstvenost ove veze, u njoj crpi utjehu i smisao. Brankina priča bila bi potresna ne samo zbog želje koja ostaje neispunjena, već u prvi plan stavlja i duboko ukorijenjenu čežnju za majčinstvom koja ostaje neprepoznata. To dokazuje da se stvarno ispunjenje ne može zamijeniti postignućima, bogatstvom ili slavom jer oni ne zadovoljavaju stvarne želje srca.
Možda nosi tugu, ali Branka je graciozna i zahvalna žena. Ona je biće ispunjeno ljubavlju, snagom i suosjećanjem, dobro znajući da ne može kontrolirati sve u životu i da postoje neke stvari koje joj nisu suđene na životnom putu. Ovo sjajno razumijevanje u posljednjem krugu izgradnje otpornosti ne dolazi s gorčinom, već da je doista dala sve od sebe i iskreno se trudila čak i kad je život krenuo svojim tokom. Branka svojim pripovijedanjem jasno poručuje da vrijednost čovjeka treba biti na stvarima ne samo materijalnim, već na iskustvima i unutarnjim borbama, međutim, izvana naizgled sretni, neki nose tihu tugu.
