Priče i zaplete kakve život može da priredi ne može da izmisli ni najbolji holivudski producent. Danas vam donosimo sudbinu brata i sestre koji su se našli nakon tri decenije.
Stipo Jeleč i Dragica, oboje iz Zagreba, braća su i sestre koje je sudbina razdvojila 34 godine. Njihova priča je izuzetna jer se radi o dva brata i dvije sestre koje je grubi otac razdvojio, prikrivajući postojanje svoje kćeri iz prvog braka. Tijekom svih tih desetljeća nikada nisu komunicirali, ali su i dalje u mislima održavali odnos jedan s drugim. Prijelomni trenutak sudbine susreta dogodio se 2019. Igrom slučaja, tijekom televizijske emisije o beskućnicima koji žive u raspadnutom vozilu u Železniku, Stipo je svjedočio ženi koju će nedugo zatim prepoznati kao svoju sestru.
- U prezentaciji je bila i Dragičina majka Kata, koja je živjela u teškim uvjetima. U tom trenutku nije mogao ni pomisliti da mu sestra postane beskućnica. Bez obzira je iz Zagreba otputovao u Beograd. U Sublinskoj ulici zavirio je u skromni, oronuli dom Dragice i Kate. Dragica ga nije odmah prepoznala – prošla su desetljeća, a Stipo je promijenio i fizički izgled. Međutim, kada je prepoznala s kim se suočava, osjetila se svladanom emocijama. Prethodni put ga je vidjela dok je bila djevojčica od 12 ili 13 godina, na sajmu, nije ga htjela ni upoznati zbog loših sjećanja na oca. Danas priznaje da je susret bio ispunjeniji od bilo kojeg drugog oblika zadovoljstva.
Bratov zagrljaj dao joj je osjećaj da je dio nečeg većeg. Rekla je da se više ne osjeća kao siroče – sada ima brata ili sestru koji joj je važniji od svih drugih. Stipo je priznao da se godinama raspitivao za sestru, no potraga je bila teška. Nije joj znao ni prezime, jer kad se udala, promijenila ga je u drugo, izgubio se sukob između rata i mogućnosti potrage. Mogao je samo otkriti da mu polusestra živi negdje u Srbiji. Kad ju je susreo, bio je šokiran uvjetima u kojima ona i njezina majka žive. Vozilo u kojem su putovale bilo je malo, dotrajalo i krov mu je prokišnjavao.
Stipo je rekao da se nada da će je nagraditi za sveobuhvatnu ljubav i brigu koju je dobila od svog oca, ne uključujući ono najosnovnije poštovanje, poput čokolade. Od tada im je pri svakom posjetu opskrbljivao potrepštine, ali je isticao da u takvim uvjetima za njih nema budućnosti. Njihova majka, koja nije znala za Stipu, bila je pogođena njegovim odlaskom. Pozvala ga je da pođe s njom na jedno od putovanja jer će mu tada moći pustiti glazbu koju on voli. Pripovijest o tome kako su Dragica i Kata ušle u kolica otkriva dugogodišnji sukob oko svrhe života.
Kata je u Beograd stigla iz Bosne sedamdesetih godina prošlog stoljeća, udala se za udovca iz Železnika koji je imao dvoje djece. U kući su živjeli sve dok nije došlo do njenog rušenja jer je objekt bespravno sagrađen. Suprug je bez novca od limara kupio staro vozilo koje se nalazilo na praznoj parceli. Donijeli su namještaj, ozidali zidove i u početku se činilo da je to privremeno rješenje. No, muž joj je umro u mladosti, a Kata je preuzela brigu o njihovoj djeci, koja su potom krenula svojim stazama i nisu je se sjećali. Dragica, Katina kći iz prvog braka, 1990-ih je pobjegla na sigurno od sukoba i propalog braka, njezina majka.
Mislila je da će ostati u vagonu samo kratko vrijeme prije nego što se vrate u prvobitni položaj, ali teška vremena su ih natjerala da ostanu u vagonu dugo vremena. Kako priznaje, bilo joj je neugodno otkriti drugima gdje živi, život vagona opisala je kao nešto što ne bi htjela dijeliti s neprijateljem. Susret s njegovim bratom i sestrom proizveo je tračak nade. Unatoč Stipinom prebivalištu u Zagrebu, Dragica zapravo želi imati posao u Beogradu kako bi Stipu češće viđala. S druge strane, on samo razmišlja kako da joj pomogne da izađe iz teških okolnosti i započne novi život. Njihov susret bio je prožet tugom izgubljenih godina, ali pokazao je otpornost obiteljske veze koja je izdržala vrijeme i udaljenost.
