U današnjem članku vam pišemo na temu pite koja se pravi lako, a pamti dugo. Ovo je priča o jednom receptu koji izgleda skromno, ali u praksi uvijek iznenadi i domaće i goste.Više u nastavku…
U svakoj kuhinji postoji barem jedno jelo koje se sprema bez mnogo razmišljanja, a ispadne savršeno gotovo svaki put. Treće lice ove priče govori upravo o takvoj piti – onoj koja se složi brzo, peče kratko, a pojede još brže.
Griz pita s jogurtom, često zvana harmonika pita, nije nastala iz potrebe da se impresionira, već iz želje da se napravi nešto toplo, domaće i zasitno.
Ono što ovu pitu izdvaja nije samo ukus, već osjećaj koji nosi. Miris koji se širi dok se peče podsjeća na stare kuhinje, porodične stolove i dane kada se nije žurilo. Kore su spolja zapečene i blago hrskave, dok je unutrašnjost mekana, sočna i puna. Griz daje strukturu, jogurt svježinu, a jaja povezuju sve u jednu cjelinu.
- Priprema ne zahtijeva posebne vještine niti precizno mjerenje. Upravo u tome leži njena čar. Pleh se tek lagano premaže uljem, tek toliko da se pita kasnije lako izvadi. Jedna kora ide na dno, kao oslonac cijeloj priči. Ostale se ne slažu uredno, već se skupljaju rukama, naboraju i ređaju jednu do druge. Nema pravila, nema greške – što su nepravilnije, to je pita zanimljivija.
Smjesa se pravi jednostavno, bez buke i aparata. Jaja se umute viljuškom, dodaje se jogurt, malo ulja, griz, prstohvat soli i prašak za pecivo. Sve se poveže u smjesu koja nije ni rijetka ni gusta, već taman toliko da može da se uvuče među kore. Ako djeluje pregusto, doda se još malo jogurta, bez dvoumljenja.
Najvažniji dio dolazi kada se smjesa sipa preko kora. Ne izliva se naglo, već polako, s pažnjom. Svaki nabor treba dobiti svoj dio, jer upravo tada pita dobija onu sočnost po kojoj se pamti. Smjesa ulazi među kore, spušta se do dna i ravnomjerno se raspoređuje.
Rerna je već zagrijana, jer ova pita voli da se peče odlučno. Na početku ide na jaču temperaturu, da se kore zatvore i uhvate boju. Vrlo brzo površina počinje da rumeni, a tada se temperatura smanjuje kako bi se unutrašnjost ispekla bez isušivanja. U tom trenutku kuća već miriše, a teško je ostati ravnodušan.
- Kada se pita izvadi iz rerne, izgleda primamljivo, ali traži malo strpljenja. Kratko hlađenje je važno, jer se tada smjesa stegne i pita se lakše siječe. Nakon nekoliko minuta, rezovi su čisti, a svaki komad drži oblik.
Ova pita nema strogo vrijeme za posluživanje. Podjednako je dobra topla i hladna. Može biti doručak uz jogurt, brza večera uz salatu ili nešto što se iznese pred goste bez ikakve najave. Često se desi da svi uzmu „samo malo“, a zatim posegnu za još jednim komadom.
- Jedna od njenih najvećih prednosti je to što ne traži skupe sastojke. Sve se već nalazi u kuhinji, a rezultat izgleda i miriše kao da je uloženo mnogo više truda. Upravo zbog toga se često pravi – kad nema vremena, kad ima gostiju ili kad se jednostavno želi nešto domaće.
Zanimljivo je da se ova pita rijetko zadržava do sutra. Ako se i desi da ostane koji komad, jednako je ukusna nakon podgrijavanja, a mnogi kažu da je čak i bolja kada odstoji. Griz dodatno poveže smjesu, a kore ostanu mekane iznutra.
- Ovaj recept se često prenosi usmeno, uz kratku rečenicu: „Laka je, a odlična.“ I zaista, u vremenu kada se mnogo toga komplikuje, ovakva jela podsjećaju da dobra hrana ne mora biti zahtjevna. Ponekad je upravo jednostavnost ono što oduševljava.
Griz pita s jogurtom nije samo jelo. Ona je mali dokaz da se od osnovnih namirnica može napraviti nešto što okuplja ljude oko stola. Bez posebnih pravila, bez stresa i bez greške – samo domaći ukus koji se pamti.
