Halidova žena nije došla na komemoraciju: Tužna slika, prazno mjesto, a na njemu samo dvije riječi,koje saznajte u nastavku…..
Tužan prizor na komemoraciji legendarnog Halida Bešlića ostao je zapamćen zbog jednog jedinstvenog trenutka. Među svim prisutnima koji su došli da se oproste od velikog muzičara, jedna stolica u prvom redu ostala je prazna. To mjesto, koje je trebalo pripadati njegovoj supruzi Sejdi, nikada nije bilo zauzeto. Umjesto toga, na stolici je bila samo mala bijela cedulja, a na njoj su stajale dvije riječi – „Njegova Sejda“.
- Za sve prisutne, to prazno mjesto postalo je simbol svega što je Halid bio – skroman, tih i porodičan čovjek, kojem je Sejda bila najveća podrška. Zajedno su proveli više od četiri decenije života, a njihova ljubav bila je temelj njegovog postojanja. Sejda, žena koja je bila uz njega kroz sve usponе i padove, nije mogla da bude prisutna na komemoraciji zbog duboke emotivne boli koju nosi nakon gubitka svog životnog partnera.
Među prisutnima su bili brojni kolege, prijatelji, muzičari, ali i obožavatelji koji su s tugom prisjećali Halidovih pesama koje su dotakle srca mnogih. Svuda je vladala tišina, kao da su svi u dvorani osjetili snagu i dubinu njegove odsutnosti. A upravo je ta prazna stolica, s malom ceduljom, podsećala sve prisutne da je ljubav koja je bila između njih dvoje bila jača od svega.
- Kako su preneli Halidovi prijatelji, Sejda se povukla iz javnog života i medija, želeći da tugu nosi u tišini, daleko od očiju javnosti. „Nema snage da bude tu, jer njen gubitak je prevelik“, kazao je jedan od Halidovih bliskih prijatelja. Sejda je bila temelj Halidove snage. On je, često govorio, da je ona bila razlog njegove unutrašnje mirnoće i inspiracije za pesme koje su se kretale kroz duše svih koji su ih slušali.
Halidova smrt ostavila je nepopunjenu prazninu u životu svih koji su ga poznavali, a to je najviše osetila njegova žena. U tihom trenutku komemoracije, svi su videli tu tišinu koju je njeno odsustvo donelo. Ali, za Sejdu, kako su to prijatelji rekli, nije bilo dovoljno reči da se iskaže tuga. „Ona je bila uz njega svaki dan, a sada je on otišao“, dodali su prijatelji. Njeno odsustvo nije znak nezainteresovanosti, već duboke unutrašnje boli, koju nije mogla da podnese pred očima javnosti.
- Na kraju komemoracije, Sejda je poslala dirljivu poruku koju je pročitao moderator. Poruka je bila kratka, ali izuzetno emotivna: „Hvala svima što ste voljeli mog Halida. On je bio srce naše kuće, glas našeg naroda i osmijeh svakog dana. Molim vas, pamtite ga po pjesmi i dobroti.“ Po završetku, svi prisutni ustali su i odali mu počast gromoglasnim aplauzom, ali i njoj, ženi koja ga je volela bez ikakvih granica, koja je bila uz njega kroz sve.
Mnogi su primijetili da je upravo taj trenutak, ta jednostavna poruka i prazna stolica, bio najpotresniji deo čitave ceremonije. Nije bilo nikakvih reči koje bi mogle da opišu osjećaj tih praznih trenutaka, a ni glasa koji bi nadoknadio njegovu odsutnost.
- Jedna žena iz Tuzle, koja je došla na komemoraciju, sa suzama u očima je izjavila: „Nema većeg dokaza ljubavi od njenog odsustva. Kad čovek voli toliko duboko, bol postane preteška. Prazna stolica govori sve.”
Halid i Sejda prošli su kroz mnoge životne izazove, ali njihova veza nikada nije bila poljuljana. On je često govorio kako se svaki put kad je odlazio na koncert ili put, prvo molio za nju. “Bez nje, sve bi bilo besmisleno”, rekao je Halid. Sada, kad nje nema na komemoraciji, jasno je da njihova ljubav nije nestala njegovim odlaskom. Ona se preselila u tišinu, u prostor gde reči nisu potrebne.
- Prazna stolica sa ceduljom „Njegova Sejda” postala je simbol ljubavi koja je veća od vremena. Halid će zauvek živeti kroz pesme koje su dirale srca, a Sejda će zauvek nositi svoj gubitak u tišini, onako kako je to ona jedino mogla – s ljubavlju koja nije tražila ni priznanje ni reč
