Danas sve veći broj odrasle djece okreće leđa svojim starim i onemoćalim roditeljima, kao da zaboravljaju ko ih je donio na ovaj svijet, odhranio i dao im svu svoju ljubav i pažnju te omogućio da postanu ljudi kakvi su sada.
Psiholozi su se pozabavili uobičajenim pitanjem: “Što treba poduzeti u starosti kada djeca nisu voljna brinuti se?” Osobe u poznim godinama često doživljavaju duboku usamljenost, što se za njih pokazuje kao poseban izazov. Dok djeca idu svojim putem, nije neuobičajeno da zanemare čak i pogledati svoje ostarjele roditelje. Iskazi onih koji su se susreli s takvim okolnostima često su u suprotnosti sa smjernicama koje nude psiholozi. Sa 67 godina ova žena živi sama.
- Unatoč njenom zahtjevu da djeca žive s njom, oni su to odbili. Njezin izraz na društvenim mrežama odjekuje jadikovanjem starije osobe željne druženja. Nakon ovog priznanja počeo se dobivati niz sličnih priznanja: Sa 68 godina živim sama nakon što mi je suprug preminuo prije mnogo godina. Ustrajao sam u svojim profesionalnim nastojanjima jer je posao jedina aktivnost koja ublažava dosadu. Posljednjih godina, moje postojanje je bilo mehaničko, lišeno radosti ili ispunjenja. Hobije nemam, niti ih želim steći, jer se smatram prestarom za takve aktivnosti.
Predložio sam sinu da se preseli u moj veći stan, koji premašuje kvadraturu njegovog trenutnog prebivališta; međutim, moja šogorica je bila protiv te ideje. Očito je da joj je draže ne živjeti sa svekrvom. Psiholozi daju sljedeće preporuke za osobe u ovoj situaciji: “Nepostojanje hobija, i što je još važnije, nedostatak motivacije za bavljenje njime može ukazivati na prisutnost depresije. Stoga se starijim osobama preporuča konzultirati neurologa, psihologa ili psihoterapeuta”, kaže psihologinja savjetnica Arina Lipkina.
Stručnjak je uvjeren da u današnjem društvu osoba od 67 godina ne bi trebala imati osjećaj starenja. U tom kontekstu nije problem što odrasla djeca nerado dovode majku ili oca u svoj dom. Umjesto toga, ti odrasli potomci cijene osobni prostor koji su uspostavili, a koji im pruža potrebnu udobnost. “Treba odbaciti ideju da je zajednički život s djecom optimalan izbor za ovu ženu. Ona ima alternativni put – onaj koji joj omogućuje samostalno obogaćivanje života. Pažljiviji pogled na njezino okruženje otkrit će intrigantne mogućnosti.
Može posjećivati lokalne događaje i istraživati dosad nedostupne lokacije. Novo socijalno iskustvo je neophodno”, kaže psihologinja. Puno je štetnije kada se pojedinac ograniči na ograničenu sferu dnevnih aktivnosti, poput “gledanja televizije, odlaska u teretanu i kupovine”. Ograničeni niz obaveza čini svaki dan nerazlučivim od prethodnog, stvarajući optimalno okruženje za bujanje usamljenosti.
U suvremenom društvu mogućnosti koje stoje na raspolaganju pojedincima svih dobnih skupina znatno su se proširile, zbog čega ih nije mudro zanemariti. Dok se neki mogu odlučiti ponovno vjenčati u kasnijim godinama, drugi mogu otkriti potpuno nove interese i hobije. Istovremeno, velika je odgovornost na mladima. Uostalom, djeca i unuci mogu poduzeti sve potrebne radnje kako bi osigurali da njihovi voljeni zadrže osjećaj zanimanja za život, čak i dok stare.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, igra vitalnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću koja se proteže preko pet tisućljeća, češnjak je cijenjena ljekovita biljka koja potječe iz središnje Azije prije nego što je uveden u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža niz zdravstvenih prednosti. Glavni sastojak češnjaka, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim svojstvima.
U staroj egipatskoj kulturi češnjak je imao značajan značaj, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a nalazili su ga i u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su prije natjecanja konzumirali češnjak, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoje terapeutske kvalitete.
Zbog svojih kulinarskih i ljekovitih blagodati, češnjak ostaje nezaobilazan element svakog domaćinstva i obroka. Ima bitnu ulogu u prehrani, a djeluje kao začin za gotovo sva jela. U moderno doba mnogi ga ljudi smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a neugodan zadah možete ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
