Nisam planirao da joj kažem. U početku sam mislio da će vrijeme učiniti svoje, da će sve proći, da će se sve zaboraviti.Ali...
Pomislio sam da ako se dovoljno dugo praviš da je sve u redu, to će i postati tako. No, nije. Svaki put kada bi me pogledala, sa onim iskrenim, čistim očima, osjećao sam se kao najveći prevarant na svijetu.
I tako je vrijeme prolazilo, a ja sam nosio teret u sebi, nadajući se da će nestati, da će ga jednostavno izbrisati samo prolazak dana.
Ali nije. To je bio teret koji sam morao nositi, a nijedna količina vremena nije mogla da mi pomogne da ga skinem sa svojih ramena. I onda, jednog dana, nisam mogao više.
Sjeo sam nasuprot nje, sav prepun krivice, u trenutku kada sam znao da moram izgovoriti te riječi. I rekao sam: „Prevario sam te.“
- Nisam očekivao šta će se dogoditi. Nisam očekivao ljutnju, vriske, nasilje. Ona je samo šutjela. Dugo. Onda je, s pogledom punim tuge i razumijevanja, rekla nešto što nikada neću zaboraviti:
„Znaš, ja sam te mogla prevariti deset puta. I imala sam razloge, možda i priliku. Ali nisam. Jer kada voliš nekog, onda čuvaš i ono što on nikada ne sazna. To je ljubav.“
Te riječi su me slomile. Nisam mogao vjerovati šta sam čuo. Shvatio sam u tom trenutku da nisam samo izdao nju. Izdao sam sebe. Izdao sam nekog ko me volio čistim srcem, bez ikakvih uvjeta, bez ikakvih igara. I to je bilo ono što me slomilo. Više nego bilo kakva kazna.
- U tom trenutku shvatio sam da izdaja nije nešto što boli zbog toga što si izgubio nekog. Boli zato što si izgubio sebe pred nekim tko te voli najviše na svijetu. Boli jer shvatiš da si uništio ono najdragocjenije u svom životu, nešto što se ne može popraviti, nešto što nikada više neće biti isto.
I to je najteži dio. Shvatiti da si povrijedio nekog koga si volio, i da te ona osoba nije napustila, nego je ostala. I sada, svaki put kad pomislim na to, osjećam težinu te istine koja ne nestaje
Nije bilo vriske. Nije bilo bacanja stvari. Samo je dugo šutjela, kao da me slušala i čekala da priznam sve što nisam smio. I onda je izgovorila rečenicu koju ću nositi sa sobom do kraja života, onu koja će mi zauvijek ostati urezana u duši:
„Znaš, ja sam te mogla prevariti deset puta. Imala sam priliku, možda čak i razlog. Ali nisam. Jer kad nekog voliš, čuvaš i ono što on nikad neće saznati.“
- Te riječi su me slomile. To je bilo jače od svake kazne. Shvatio sam da nisam samo izgubio njezinu ljubav – izdao sam nekog tko me volio iskreno. Bez maski. Bez skrivenih namjera. Bez igara. I to me ubilo. Zastrašujuće je kad shvatiš da si izgubio ono što je bilo najistinskije u tvom životu. Nije me bolelo to što sam je izgubio, nego to što sam izgubio sebe pred nekim tko me najviše volio.
I sad, kad pogledam unazad, shvatam… Izdaja ne boli zato što si izgubio nekog, nego zato što si izgubio svoju vlastitu dušu pred onim tko je vjerovao u tebe najviše. I to je ono što ne možeš nikada popraviti.
