Kada je u pitanju podjela imovine pokazuju se pravi odnosi u jednoj porodici i kakav je ko kao čovjek. Danas vam donosimo jednu istinitu priču na ovu temu koja za mnoge može biti i poučna.
Nasljeđe povremeno može dovesti do negativnih posljedica, kao što pokazuje iskustvo ovog mladog para, koje je detaljno opisano u nastavku. Iva i Pavle, novopečeni bračni par iz Beograda, smatrali su se sretnicima kada su od tete dobili staru obiteljsku kuću. U vrijeme kada je stjecanje stana većini suvremenika bilo gotovo nedostižno, ova se gesta činila kao ostvarenje sna. Dok su se mnogi pojedinci u svom okruženju borili s rastućim cijenama nekretnina, dobili su priliku krenuti u novi život pod svojim krovom, bez kredita i značajnih zaduženja.
- Stan koji je par kupio nije bio u savršenom stanju; ipak je pripadao njima. Nakon potpisivanja darovnog ugovora odmah su krenuli u planiranje obnove. Za ovaj pothvat iskoristili su svoju osobnu ušteđevinu uz pomoć roditelja. Zbog ograničenog proračuna, odlučili su sami poduzeti mnoge obnove. Unatoč tim ograničenjima, njihov je entuzijazam ostao nesmanjen; Bili su oduševljeni što konačno imaju dom koji mogu urediti po vlastitom ukusu.
Proces obnove trajao je nekoliko mjeseci. Svaki dan nakon posla Iva i Pavle bi obukli svoju staru odjeću i marljivo se bavili raznim poslovima, od ličenja i popločavanja do ručnih popravaka. Suzdržali su se od izlazaka, a odrekli su se čak i sitnog luksuza. Sva svoja financijska sredstva i energiju posvetili su kući. Na kraju, po završetku projekta, rezidencija je bila besprijekorno organizirana, primamljiva i suvremena. Iako su troškovi premašili 30.000 eura, smatrali su to isplativom investicijom. Samo dva mjeseca nakon njihove selidbe dogodio se neočekivani događaj.
Teta, koja se nedavno uselila u stan iznad svoje radnje, obratila im se s uznemirujućom viješću: trgovina je proglasila stečaj, što znači da je banka zaplijenila i stan. Suočena s beskućništvom, odlučila je tražiti natrag svoju kuću. Isprva su pretpostavili da se šali; No, brzo se pokazalo da je bila ozbiljna u svom zahtjevu. Iva i Pavle našli su se potpuno zbunjeni i shrvani – kako se uopće mogu odreći kuće u koju su uložili sva svoja sredstva? Zatražili su pravni savjet, pri čemu je odvjetnik pojasnio da zakon dopušta opoziv dara u okolnostima kada je darovatelj bez sredstava za život i smještaj.
U takvim slučajevima primatelj je dužan vratiti dar. No, postojala je alternativna opcija: kad bi Iva i Pavle uspjeli pokazati da bi im vraćanje kuće nanijelo znatnu štetu, mogli su preuzeti odgovornost uzdržavanja svoje tete. Par je razmatrao mogućnost zajedničkog života; No, ubrzo su shvatili da bi ta odluka mogla pogoršati ionako osjetljivu dinamiku u obitelji. Atmosfera je već bila napeta, a dijeljenje životnog prostora moglo bi potencijalno pretvoriti njihov dom u okruženje ispunjeno stresom i neslogom.
Sukladno tome, odlučili su se na kompromis. Odlučili su iznajmiti samo jedan kat kuće, a prihod od najma iskoristili su za troškove svoje tete. U teoriji se čini da je problem riješen. Teta je pristala na dogovor; Međutim, emocionalne napetosti nije tako lako osloboditi. Iva je izvijestila da njezina teta sada izbjegava njihovo društvo, izražava nevoljkost da s njima razgovara i prikazuje ih obitelji kao pohlepne i bezosjećajne. Naziva ih “hijenama” koje su joj zauzele kuću, unatoč tome što joj još uvijek podmiruju troškove života.
Iva i Pavle, emocionalno iscrpljeni i obeshrabreni, shvatili su da obiteljska odanost i plemenite namjere ne jamče besprijekoran put. Iako su svojedobno vidjeli tetu kao protagonisticu svoje pripovijesti, surova stvarnost navela ih je da preispitaju tu perspektivu. Njihova predanost, trud i žrtve nisu bili uzaludni, ali je osjećaj gorčine ostao. Ipak, unatoč tim izazovima, odlučili su ostati predani svojim načelima i ustrajati u izgradnji svog doma, obogaćenog novim spoznajama o životu, obitelji i čovječanstvu.
