Jedan od glavnih razloga zašto se neke porodice međusobno svađaju jesu nasljedstva i slično. Tako je bila i situacija kod Jasmine koja je nedavno za javnost otkrila šta je ona dobila od svojih roditelja.
Ne, zakoni koji reguliraju nasljeđivanje ne daju različita prava muškarcima i ženama. Ali budući da norme u njihovim društvima i obiteljima kažu da bi muškarac trebao imati više imovine, ženama se ne daje prava imovina i dobivaju samo male darove. Ova situacija pokazuje koliko je važno razumjeti da pravedno nasljeđivanje još uvijek nije postignuto na mnogim mjestima. Ovo je glavni primjer slučaja Jadranka. Iako rođena u istoj obitelji s pravom na isto nasljedstvo, od majke je dobila samo dvije posude, dok je bratu pripala sva obiteljska imovina, uključujući kuće i vrtove.
Iskustvo pokazuje bol ne samo zbog nesigurnosti koju takva nejednakost stvara, već i štetu koju nanosi obiteljskim odnosima kada se pojave problemi oko novca i imovine. Izdaja i osjećaj nepravde ne samo zbog onoga što je brat učinio, već i zbog onoga što su roditelji učinili, eksplicitno govoreći da vjeruju da legitimno nasljedstvo pripada bratu zbog njezina “braka i muža”. Ovakva misao seže duboko u neke sektore zajednice i ističe kontinuirano zanemarivanje žena kao drugi faktor u pitanjima koja se odnose na imovinska prava. Jadranka je u razgovoru s bratom pokušala objasniti da joj treba nešto osobno jer živi sama i samo se treba osjećati sigurno.
Ali odgovor koji je dobila bio je vrlo brutalan i konačan: “Ako to učiniš, znaš da više nemaš brata.” To objašnjava pritisak koji žene često osjećaju u istim situacijama: ovdje bi ostvarivanje svojih prava značilo rizik obiteljskih veza. Dok je Jadranka dobila samo njoj manje važne stvari, njezin brat je dobio sve bogatstvo: vile, kuće, zemlju i drugu imovinu. Priča oko društvenih medija također je otkrila koliko je to pitanje aktualno i koliko jaka podrška postoji za mušku dominaciju kada je u pitanju nasljeđe.
Zbog postojećeg lucidnog pravnog okvira koji ne diskriminira na temelju spola, dok su mnogi korisnici podržavali normativnu zastaru i nudili obrane poput „žena već posjeduje imovinu svog supruga“ ili „nasljedstvo je samo formalnost“, dok su drugi krivili roditelje da su svom sinu usadili uvjerenje da je on jedini značajan nasljednik, te da imovinu nisu raspodijelili na vrijeme, stvarajući stoga svađu između braće i sestara, također je primijećeno da roditelji, tijekom svog života, često bježe od rješavanja podjele nasljedstva kako bi djecu sačuvali od nevolja;
- No, nakon njihovog odlaska, između njih dvoje često dolazi do sporova oko nasljedstva. U nekim seoskim mjestima postoji mišljenje da kćeri nemaju pravo na imovinu, budući da se ona mora “skrasiti” udajom i primati darove od muževljeve obitelji. To vrlo jasno pokazuje kako se društvena struktura i dalje bori protiv ženskog roda, uništavajući tako njihovo pravo na vlasništvo i sigurnost. Važan element ove teme je pitanje pravnog neznanja ili neinformiranosti. Gubitak socijalnih beneficija, koje su žene ranije stekle svojim pravom nasljedstva, ipak kasnije ne dolazi ženama kao žrtvama. Zakon pretpostavlja da njihovo odricanje znači da nisu u opasnosti, što onda implicira da nemaju pravo na beneficije. Sve situacije tumačenja stavljaju žene u vrlo izazovno stanje.
Njihove odluke dolaze zbog golemog pritiska obitelji i društva i ostavljaju doista dugoročne posljedice. To stajalište iznio je odvjetnik Miloš Radulac u stručnoj analizi zašto takvi slučajevi i dalje postoje. Naglasio je da je muškarac nekoć nosio obiteljsku lozu, a da se žena nekako morala uzdržavati putem braka, ni iz jednog drugog temeljnog razloga osim u zastarjelim tradicijama. Ovo zastarjelo vjerovanje nižih zajednica mjesto je gdje obiteljski i društveni pritisak potiče kćeri da se odreknu nasljedstva u korist braće. Iako sa sve većim priznavanjem rodne ravnoteže i osnaživanja žena, ova su pitanja manje prisutna u većim urbanim regijama i gotovo se može reći da su nestala.
Zakon o nasljeđivanju izričito govori o tome da nasljednici imaju mogućnost sporazumjeti se o raspodjeli imovine, ali i dopustiti odricanje od nasljedstva u korist druge osobe. Ovo je neopozivo što jednom izgovoreno nasljednik kasnije ne može promijeniti. Ovaj pravni okvir osmišljen je tako da štiti prava svih nasljednika, bez obzira na spol. U praksi, međutim, društveni pritisci često dovode do nepravde. Jadrankina priča, uz različita zapažanja, govori o vrlo složenoj prirodi nasljeđivanja na teorijskoj razini, naglašavajući da su stvarne zakonske odredbe donekle pod utjecajem društvene usklađenosti s obiteljskom tradicijom. Bez promjene načina razmišljanja i bez oslobađanja žena od tereta patrijarhalne tradicije, žene će i dalje biti uskraćene za svoja prava i osjećat će se manje vrijednim članovima svoje obitelji. Ono što je potrebno je otvorena rasprava o ovim pitanjima i napori da ravnopravnost spolova konačno dovede pravdu nadohvat ruke. prisutan je u svakom kućanstvu.
