U životu mnogih roditelja postoji tiha nada – da će se njihova djeca, kada odrastu, sjetiti, nazvati, doći i zagrliti. Ta nada nosi misao da će se ljubav uložena u djetinjstvu vratiti u starosti. No, ponekad se dogodi da se taj neizgovoreni dogovor slomi, a roditelji ostanu sami u tišini koja boli više od svega. Donosimo Vam više u nastavku…
Baš takvu sudbinu doživjeli su Franjo i Krunoslava Šimpović iz Hrvatske. Nakon godina svađa i nerazumijevanja, odlučili su učiniti nešto što je šokiralo cijelu javnost – preko stranica novina javno su se odrekli vlastitog sina. Rečenica koju su objavili bila je kratka, ali razoružavajuća: „On i njegova supruga za nas više ne postoje.“
Roditelji su pokušavali održati kontakt, ali svaki razgovor završavao je u prepirkama i uvredama. Čak i kada bi došli u posjetu, osjećali su se nepoželjno. Najviše ih je boljelo kada su primijetili da su i unuci, nekada vesela i razigrana djeca koja su trčala u njihov zagrljaj, počeli izbjegavati kontakt. Franjo i Krunoslava vjerovali su da im sin i snaha govore kako djed i baka žive daleko, čak u inozemstvu, samo da bi djecu udaljili od njih.
Reakcija njihovog sina bila je kratka i hladna. Rekao je da mu je cijela situacija „pomalo smiješna“ i da nema potrebe dodatno komentirati. Ta izjava pogodila je roditelje, ali i otvorila novu raspravu u javnosti. Je li njihova verzija priče potpuna istina? Ili postoji druga strana medalje? Dio ljudi suosjećao je s roditeljima, dok su drugi tvrdili da su možda prešli granicu.
Na Balkanu se često govori o djeci koja sele u inozemstvo, dok roditelji ostaju sami. No, manje se spominju oni koji žive u istom gradu, a više nemaju nikakav kontakt. U društvu koje obitelj vidi kao temelj zajednice, ovakvi raskidi nose dodatnu stigmu. Zato mnogi biraju šutnju i trpe u tišini. Ali Franjo i Krunoslava odlučili su tišinu prekinuti – i to na najglasniji mogući način, preko stranica novina.
Njihova priča postala je simbol pitanja: gdje završava roditeljska ljubav, a gdje počinje granica samopoštovanja? Neki su ih smatrali hrabrima, drugi okrutnima, ali jedno je bilo jasno – riječ je o tragediji u kojoj svi gube.
