Mašinski inženjerski posao u Srbiji uživa visoko priznanje i veliku potražnju.Zanimanje mašinskog inženjera je izuzetno traženo, što znači da oni koji se opredele za ovaj smer gotovo odmah nalaze posao, dok poslodavci aktivno traže stručnjake iz različitih područja ove oblasti. Trenutno, oglasi su ispunjeni upitima za rad u mašinskom sektoru, a potražnja obuhvata gotovo sve specifične grane ove profesije. Zahvaljujući uvodjenju privlačnih studijskih programa, prisustvu visokotehnoloških kompanija u zemlji i stabilnosti poslovnog okruženja, sve više mladih se odlučuje za upis na Mašinski fakultet Univerziteta. Svake godine, fakultet prima oko 680 studenata na različitim studijskim programima, a oko 350 njih završava kao master inženjeri, s lakoćom pronalazeći posao pre diplomiranja. Samo mali broj diplomaca odlazi u inostranstvo.Najveća potražnja za mašinskim inženjerima ogleda se u oglasima koji se fokusiraju na oblasti poput proizvodnog mašinstva, automatskog upravljanja, termotehnike, procesne tehnike i industrijskog inženjeringa. Nacionalna avio-kompanija često objavljuje oglase za mašinske inženjere koji će raditi na beogradskom aerodromu. Kada je u pitanju plata, nedavna anketa pokazuje da mašinski inženjeri zarađuju od 1.300 evra pa naviše, s maksimalnom zaradom od oko 235.000 dinara, čime se ovo zanimanje svrstava među najplaćenije u Srbiji.
Strojarstvo predstavlja stručnu disciplinu i primijenjenu znanost koja obuhvaća projektiranje, proizvodnju i korišćenje energetskih, radnih i alatnih strojeva, uređaja za energetiku, procesnu tehniku, proizvoda široke potrošnje i slično. Teorijski temelji strojarstva proizlaze iz znanstvenih grana poput matematike, mehanike, termodinamike, mehanike fluida, inženjeringa materijala i računarstva, a srodne djelatnosti uključuju elektrostrojarstvo, energetiku, brodogradnju, zrakoplovstvo, metalurgiju i slično, s kojima dijelom pokriva zajednička područja. Kao znanstvena disciplina, strojarstvo se smatra dijelom tehničkih znanosti, a njegove grane obuhvataju opće strojarstvo, procesno-energetsko strojarstvo, proizvodno strojarstvo, brodostrojarstvo i preciznu mehaniku. Različite prirodne znanosti i praktično iskustvo, stećeno kroz izradu korisnih predmeta, konstrukcija i procesa, čine temeljnu osnovu za strojarstvo. Osobe koje se stručno bave strojarstvom nazivaju se strojarima ili inženjerima strojarstva.Iako je strojarstvo kao znanstvena disciplina počelo sistematski se razvijati i podučavati na visokim učilištima tek početkom 19. stoljeća, njegovi počeci datiraju iz daleke prošlosti. Prije svega, povezuju se s razvojem obrade metala, kompleksnijih mehanizama za obavljanje rada ili transformaciju energije, kopnenih prijevoznih sredstava i slično.
Čovjek odavno primjenjuje takozvane jednostavne strojeve, kao što su kotač, poluga, kosina, klin, vitlo (kotač s vretenom), koloturnik i vijak. Tokom kasnog kamenog doba, počinju se pojavljivati prvi tkalački stanovi, brzohodna lončarska kola, puni drveni kotači i kola, te proces taljenja bakra iz rude. Upotreba prvih brončanih slitina, koje su se pokazale mnogo prikladnijima od bakra, započinje oko sredine 4. tisućljeća pr. Kr. U to vrijeme razvijaju se i ljevačke peći, mijehovi i druge naprave za raspirivanje vatre, zajedno s dvodijelnim kalupima koji omogućuju masovnu proizvodnju metalnih predmeta i njihovu široku upotrebu u svakodnevnom životu, što se ponekad naziva protoindustrijskom revolucijom. Proizvodnja i obrada željeza počinju se javljati u 2. tisućljeću pr. Kr. (prije toga su se koristili samo metalni meteoriti). U 3. tisućljeću pr. Kr. u Egiptu, bušenje rupa obavljalo se svrdlima koja je okretao luk sa strunom sličnom gudalu, a sličan princip koristio se i za tokarenje. U istom tisućljeću, u dolini Inda, počinje se koristiti cijevi za odvodnju, dok se u drevnoj Mezopotamiji razvijaju naprave za podizanje vode na višu razinu (đeram), a oko 700. pr. Kr. izgrađen je akvadukt u Ninivi.
