Postoje životne priče koje mogu da nas potresu i izuju iz cipela, te prosto ne možemo vjerovati da postoje ove priče i da su stvarne. Tako je i Jelenina priča mnogo teška, a naišla je na brojne reakcije.
Donosimo vam inspirativnu životnu priču Jelene, žene, a transformacija iz traumatizirane nesigurne djevojke u sigurnu voljenu ženu nije bila tako laka. Došla je iz djetinjstva punog tuge, zanemarivanja i emocionalne nepovezanosti; otpornost koja ju je ojačala u većini je prilika podigla glavu. Trenutačno je majka troje djece, supruga zaljubljena u svog muža i jako vjeruje u život. Ali, on je od nje napravio ono što drugi nikada neće razumjeti. Budući da je rođena u Rusiji, odrasla je s osjećajem nepozvanosti još od malena. Umjesto ljubavi, primila je riječi koje su je zarezale dublje nego što bi ijedno dijete ikada smjelo.
Majka joj je često znala reći stvari poput „otkad sam te rodila zagorčao si mi život.“ Iako su joj te riječi tada bile potpuno neshvatljive, ostavile su neizbrisiv trag na njezinom identitetu. Stoga je Jelenino rano djetinjstvo bilo puno kritike, šutnje i ravnodušnosti, ali ne i ljubavi i topline. Tako je već u mladosti osjetila tu neprekidnu smetnju u svom životu bez sigurnosti i udobnosti u svom domu Nešto joj se živo urezalo u sjećanje iz njezinih ranih godina.
Nije imala više od pet godina kad ju je majka odvela u trgovinu, ostavila je da stoji kraj zamrzivača i nestala u zraku. Jelena je drhteći stajala i čekala da se majka vrati – tada je djevojčica prvi put osjetila stvarnost U tu groznu situaciju ušao je stranac, rekao je samo nekoliko riječi poštovanja i pitao je gdje su njeni roditelji, iako je to bilo kratko, jer je to bio prvi put da se osjećala voljenom Nije bila jedina.Jelena je svaki dan bila smještena u sirotište, nadajući se da će joj se majka vratiti, ali kada je majka konačno došla, Jelena je osjetila malo nade;
Tu nije bilo ni traga oprosta niti bilo kakve topline osim krivnje, Jelena je u tom trenutku znala da dama ispred nje nije majka koja bi je voljela. Držala se uz nju pokušavajući se oduprijeti, ali majka nije htjela. Odgurnula ga je i krajičkom oka vidjela kako je posrnuo unatrag. I tako je jednom zauvijek njezino slatko srce naučilo gorku lekciju da više nikada neće moći imati onu ljubav koju je s pravom imala.
Držala se uz nju pokušavajući se oduprijeti, ali njezina majka nije htjela ništa od toga. Odgurnula ga je i krajičkom oka vidjela kako je posrnuo unatrag. I tako je jednom zauvijek njezino slatko srce naučilo gorku lekciju da od sada više nikada neće moći imati onu ljubav koju je s pravom imala potraživati. Ipak, sve što joj je drago život nije uskratio. Ipak, sve drago joj život nije uskratio.
Tijekom cijele avanture posvojenja Jelena je bila izložena stvarnom prihvaćanju – obitelj u koju je primljena nije to ni na kraj pameti smatrala odgovornošću; samo je pružao uvjete pod kojima bi slučaj preuzeo brigu o nepoznatom djetetu, ali na kraju su pokazali bezuvjetnu ljubav, stabilnost i brigu. Rasla je u godinama, učeći kako voljeti, kako proširiti povjerenje i obnoviti povjerenje u sebe.
Rekla je da kada se osvrne na prošle godine, nije uopće osjećala ljutnju, već je došla do duboke percepcije stvari u životu kao što to zrelost čini za svakoga. Nije dopustila da je svijet zakipi – znala je svoju vrijednost. Ne samo da je majčina odvojenost nije slomila: Jelena je postala tvrda kao čelik. Shvatila je da su pravi srodnici oni koje veže ne samo krv i meso, već i briga i ljubav. Počela je cijeniti svaku malu gestu dobrote, dobro znajući da i ona ima pravo na ljubav, iako ne od onih koji su je rodili. Najdirljiviji trenutak je kada Jelena kaže: ‘’Hvala ti, ženo, što si mi omogućila da odrastam u pravoj obitelji.’ Iskrene riječi topline nisu upućene rođenoj majci, već gospođi koja ju je posvojila – dami koja joj je otvorenog srca pružila pravu obitelj i puno topline. Trenutno Jelena živi vrlo sretnim životom. Iako ožiljci iz njezine prošlosti ostaju, ona ih ne vidi kao ozljede, već kao znakove unutarnje pobjede. Prihvatila je oprost i pronašla one kojima je stvarno stalo do nje. Ono što drugi vide kao tugu u njezinim očima je sjaj žene koja je prihvatila nositi i prevladati vlastitu patnju. Nosila je težinu koja bi mnoge slomila, ali je iz nje izrastao simbol ljudske otpornosti i snage.
