Danas se sve veći broj mladih ljudi odlučuje da sačeka sa stupanjem u brak a radi se o zajednici koja se smatra stubom svakogg društva. Kada smo zaljubljeni mi ni ne vidimo mane svojih partnera i ključ je u tome da zaljubljenost preraste u međusobno poštovanje.
Matičari iz Srbije, koji su iznijeli opširne detalje svog rada, zaprepastili su cijelu regiju. Nakon niza godina angažmana u njihovom radu, počeli smo promišljati identitete onih koji sklapaju brak. Propitivali smo njihovo podrijetlo, porijeklo, kulturno naslijeđe, rodbinske veze, interese, društveni položaj i materijalne prilike”, otkrivaju dvije matičarke iz Srbije koje zbog profesionalnih obaveza žele ostati neimenovane. Jedan je otišao u mirovinu, a drugi i dalje aktivno služi, a desetljećima su surađivali u jednoj od središnjih beogradskih općina.
Promatrajući mnoštvo slučajeva, razvili su stručnost u procjeni izgleda brakova u kojima su odigrali značajnu ulogu. Nakon što smo dobili presude o razvodu, postalo nam je očito da mnogi pojedinci slabo razumiju što zapravo znači živjeti zajedno. Iako mogu uživati u nekoliko ugodnih sati svaki dan, treba uzeti u obzir stvarnost sljedećeg jutra. Tko će obaviti kupovinu namirnica? Tko će navigirati po stanu, pripremiti ručak, baciti smeće, natočiti gorivo u automobilu ili podmiriti račune u pošti?
O takvim praktičnim stvarima rijetko se razmišlja prije braka. U konačnici, sve ovisi o neposrednoj privlačnosti. Ako je brak utemeljen samo na ovoj osnovi, osuđen je na propast, jer je to samo kemijska reakcija, tvrde oni. Uspostavljeno je jednostavno pravilo za ‘okladu’, koja, u stvarnosti, nije predstavljala pravu okladu, budući da je “pobjednik” imao samo zadovoljstvo što je napravio točnije predviđanje. U prazan prostor predviđen za podatke mladenaca grafitnom olovkom upisali su predviđeno vrijeme razvoda.
Nakon što bi od suda dobili obavijest o razvodu braka, utvrdili bi tko je dao točniju prognozu, gumicom su izbrisali početni unos, a službenu informaciju zabilježili olovkom. Ta praksa, međutim, nije primjenjivana na sve parove koje su vjenčali, već na one koje su odmah ocijenili “rizičnima”, a takvih parova nije malo. Na upit o trajanju dodijeljenom parovima koji pokazuju znakove nesloge prije razvoda, njihov odgovor se kreće od nekoliko mjeseci do dvije ili tri godine. To nisu bile konvencionalne oklade; nego su predstavljali istinski interes za promatranje broja pojedinaca na koje su naišli, čime su pojačali intrigu svog rada.
- Kako se navodi u njihovoj tvrdnji, o brakovima u Srbiji postoje brojne zablude, jer je tradicija sklapanja zajednica iz ličnog interesa znatno starija od onih koje se sklapaju “na ljubavi”. Ostavljajući po strani slučajeve u kojima dolazi do sukoba čak i tijekom dogovora o datumu vjenčanja i drugim povezanim čimbenicima – što je pokazatelj izazova koji su pred nama – oni ističu značajne kulturne i obrazovne razlike, pozadinu u kojoj su pojedinci odrasli, okruženja u kojima su zaposleni, društveni položaj njihovih obitelji i prijatelja, kao i materijalne nejednakosti.
Ako s jedne strane postoji suštinska buržoaska obitelj, a s druge obitelj koja se nedavno preselila u grad, ova dva područja predstavljaju izazov za usklađivanje zbog svojih fundamentalno različitih obiteljskih tradicija i vrijednosti. Kako je moguće da se potomak koji se tek doselio u Beograd iz gradića u brdima povezuje s djevojkom odraslom u Vojvodini? Iako ne tvrdim da je takvo povezivanje u potpunosti neizvedivo, svakako zahtijeva znatno više truda.
Prevladavajući stavovi prema ženama u tim krajevima i danas su različiti. Ponegdje žene i djeca još uvijek sjede za odvojenim stolovima od muškaraca tijekom obroka, a djevojka od koje se očekuje da shvati tu stvarnost pripada trećoj građanskoj generaciji! Ova situacija je daleko od jednostavne; praktična iskustva su pokazala da se u brojnim slučajevima takve razlike ne mogu premostiti. Njihovo je uvjerenje da je naša samopercepcija znatno povoljnija nego što je opravdano, osobito zato što je većina pojedinaca koji žive u urbanim sredinama “prvenstveno prva ili možda druga generacija”.
Posljedično, postoji nedostatak urbane tradicije. Razmotrimo scenarij u kojem obje osobe posjeduju visoku razinu obrazovanja, uspostavljajući jednakost u tom pogledu. Utjecaj njihovih obitelji i okruženja oba partnera također igra značajnu ulogu. Tijekom svojih slobodnih aktivnosti druže se sa svojim društvenim krugovima, ponovno se povezuju sa starim prijateljima i kolegama s posla. U idealnom slučaju, korisno je da partneri potječu iz sličnog intelektualnog porijekla; međutim, to je rijetko slučaj u stvarnosti.
Na primjer, ako se njezin društveni krug sastoji od pojedinaca iz intelektualno naprednije obitelji, dok on dolazi iz manje obrazovanog okruženja, javlja se izazov unatoč bilo kakvim osobnim akademskim postignućima koje je on možda postigao. Njegova ograničena putna iskustva i nedostatak poznavanja kulturnih aktivnosti kao što su kino, kazalište ili koncerti u oštroj su suprotnosti s njezinim društvenim okruženjem, gdje se rasprave vrte oko putovanja, globalnih iskustava i dojmova s kazališnih predstava. Što je predmet njegove rasprave?
Razgovor se vrti oko gradova kao što su Pariz, Venecija ili New York, dok se on fokusira na svoj rodni grad. U takvoj atmosferi uglavnom šuti i postupno se udaljava od onih s kojima osjeća da ne pripada. Još jednom, on se nalazi kao primarni “baja” u grupi i nastoji uključiti ženu u narativ u kojem se ona osjeća cijenjenom. Naravno, tu nastaju komplikacije koje nerijetko kulminiraju rastavom. Brak rijetko uspijeva kada liječnik stupi u zajednicu s vozačem.
