Jovan Dučić je poznati srpski pjesnik a oni malo stariji se sjećaju da se bavio i diplomatijom. I njegov privatni život bio je jako zanimljiv a Jovan je bio veliki zavodnik.
Spominjanje Jovana Dučića tipično evocira priznanje za njegov izuzetan doprinos kao pjesnika, akademika i diplomata; međutim, malo tko zna kakav je buran ljubavni život proživio iako se nikada nije ženio. Proslavljen kao veliki zavodnik, ovaj kršni Hercegovac nikada nijednoj ženi nije se zavjetovao u Božjim očima. Posljedično, njegovi spisi ostavljaju nas u nedoumici izražava li on naklonost ili prezir prema ženama, što je osjećaj koji vješto prikriva. “Dučić je doživio tri duboke ljubavi: Magu Živanović, Jovanku Jovanović i princezu Angelu di Sulmonu.
- Iako govori o nekim romantičnim interesima iz akademskih godina, ne smatra ih značajnima. Magina i Jovankina pisma otkrivaju žestinu tih strasti, dok njegovi dnevnički zapisi o Angeli uglavnom odražavaju njegovo divljenje njezinom popisu. ljubavi, to bi nedvojbeno bila Angela“, rekao je književnik i novinar Slaviša Pavlović, koji je svoj roman „Krv himere“ posvetio Dučićevom burnom životu. Osnivanjem dramske amaterske družine u Bijeljini, Svetosavska akademija se nametnula kao centralna manifestacija. Na ovoj svečanosti Jovan je upoznao svoju prvu ljubav, Magdalenu Živanović.
Kći poznatog trgovca, bila je izuzetne ljepote, pa ne čudi što je vrlo brzo privukla pažnju uglednog Hercegovca. Ubrzo su postali poznati kao bijeljinski Romeo i Julija, a zaruke su se dogodile 1893. godine. Njihova ljubav se širila, a pod Dučićevim vodstvom Magdalena je počela pisati poeziju, otkrivajući svoj izuzetan talent i stekavši priznanje kao prva bijeljinska pjesnikinja. Ipak, postojali su u doba kada su se strogo poštivale klasne razlike, a Magdalenin otac je zabranio njihovu vezu. Unatoč dubokoj privrženosti jedno drugome, nisu uspjeli prevladati izazove koji su bili stavljeni pred njih.
Jovan se s vremenom preselio u Mostar; međutim, nastavio se dopisivati s Magdalenom putem svojih spisa. „Kada sam iz Bijeljine odlazio i na rastanku te ljubio, svečano sam se Bogu i svom postojanju zakleo da moje usne druge neće dodirnuti dok tebe kao svoju ne poljube“, rekao je pjesnik. Opisao ju je kao „jedinstvenu na svijetu, raj u srcu i nebesku radost. Nasuprot tome, natpis na njenom nadgrobnom spomeniku glasi: “Ovdje počiva Magdalena Magi Nikolić-Živanović, početna muza pjesnika Jovana Dučića i pjesnikinja sama po sebi.”
Dučić se tada u Bernu upušta u romantičnu vezu s mladom Švicarkom gospođicom Fogel, rođenom 1925. godine. U dopisu ministarstvu njezina je majka izrazila povjerenje u Dučića, koji je tada već imao više od pedeset godina, u svom kućanstvu. Navela je da je Dučić zaveo njezinu devetnaestogodišnju kćer Antonaetu i inzistirala da prizna dijete i da ga novčano uzdržava. Pjesnik nikada nije priznao dijete s gospođicom Fogel. Iako su se kasnije pojavili dokazi koji potvrđuju djetetovo očinstvo, Jean-Alexandre je o svom roditeljstvu i ocu šutio do kraja života. Zbog romantične veze s glumicom Jovankom Jovanović, Dučić se suočava s mogućim gubitkom položaja.
“Mali žurnal” je 1910. godine izvijestio o ovoj aferi, koja je gotovo ugrozila njegovu diplomatsku karijeru, s obzirom da je već tri godine službovao u Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Srbije. U svetosavskom druženju poznanici će ga upoznati sa Jovankom, zanosnom udatom ženom dvadeset godina starijeg inženjera Tanasija Todorovića. Jovanka je majka dvoje djece, Dušana i Nade. Dijete koje čeka bit će Dučićev sin, a zvat će se Jovica. U početku Dučić vješto prikriva svoju novootkrivenu duboku naklonost; međutim, javno posjećuje Todorovićevu rezidenciju u Beogradu, a potom i u Vranju, čak drži i govor na Jovićevoj rođendanskoj proslavi, gdje primjećuje dječakovu ljepotu i primjećuje da liči na oca. – Nisam uspio otkriti sve detalje u vezi s Jovicom.
Prema Pavlovićevoj primjedbi NIN-u, Dučić je izgleda izgubio interes za njega nakon treće godine. Iako je nastavio glumačku karijeru, poput svoje majke, na kraju si je oduzeo život. U kazalištu je glumio pod imenom Jovica Beljanski, ali njegovo pravo ime bilo je Jovica Todorović. Dučićeva majka porijeklom je iz Doljana, odakle je i odabran pseudonim. Sljedeći odlomak objavljen je u “Malio Journalu”: Tijekom svoje odsutnosti u Vranju, g. Jovana Dučića, tajnika srpske delegacije, očarala je zanosna supruga visokog inženjera iz tog grada. Nakon kratkog upoznavanja, postalo je očito da njih dvoje dijele prijašnju naklonost jedno prema drugom.
Bez njegova znanja, nesuđeni suprug, koji je sa suprugom imao mnogo djece, ostao je nepoznat za njihov odnos. Međutim, njegov šok bio je opipljiv kada se njegova supruga nije vratila kući noć prije. Za odlazak žene ubrzo je doznao cijeli grad, a ubrzo su isplivali i detalji njezina bijega. Na kraju je s Dučićem pobjegla u Sofiju, što je nagnalo njezina supruga da podnese službenu žalbu ministru vanjskih poslova. Uvaženi Miloš Crnjanski iznio je detalje otmice djevojke svog prijatelja od strane Jovana Dučića.
U Mostaru se Šantić zaljubio i zaručio, što je nagnalo njegovog najboljeg prijatelja Dučića, koji je također bio osoba vrijedna divljenja, da ga moli da se distancira od mlade žene. Takva je dinamika uobičajena među prijateljima. Nakon toga i Duka je razvio osjećaje prema njoj. Iz odanosti prijatelju odlučio se povući. Neko se vrijeme činilo da je Dučić zaljubljen, ili barem u nju, no na kraju je raskinuo vezu i nastavio karijeru u diplomaciji. Šantić je u međuvremenu ostao u Mostaru, neoženjen i nikada se nije ženio.
