Ljudi su često u šoku kada čuju da su djeca iz prvog braka u sjajnim odnosima sa novim partnerima svojih roditelja. Međutim, ova priča će Vas iznenaditi, a riječ je o maćehi koja priča kakav odnos ima sa kćerkom svog muža.
Živim sa suprugom u rezidenciji koja nije velika, ali je primjerena za oboje. Međutim, situacija se promijenila otkako sam ostala trudna. Sada kada sam trudna u 7. mjesecu, sve više osjećam potrebu da imam prostora i sigurnosti za bebu koja je na putu. Jednostavan problem s jednom sobom postao je značajna obiteljska drama koja je pokazala krhkost našeg odnosa. Moj suprug, koji je prije bio samac, ima malu kćer koja još uvijek živi u kući s nama. Nikada nije priznala želju za autonomijom, niti je ozbiljno razmišljala o odlasku. U početku sam mogao shvatiti – današnji mladi ljudi teško nalaze posao i stabilnost. Međutim, s vremenom sam počeo misliti da ona ne želi sudjelovati u odgovornostima vlastitog života.
Moje su trudnoće dodatno zakomplicirale jer sam se trebala smjestiti kod nje kako bi joj pomogla oko dječjeg kutka. Pokušao sam s njom razgovarati, ali je stalno izbjegavala tu temu. To je bio trenutak kada sam odabrao prijelaz koji se činio oštrim. Skupio sam sve njezine stvari i uputio je da potraži pomoć ako smatra da to ne može sama. Nisam to namjeravao reći s osmijehom, već s očajničkim izrazom lica. Očekivao sam da će shvatiti da je vrijeme da preuzme odgovornost i da njezin život ne može uvijek ovisiti o njezinu ocu. Moj se suprug te noći nije vratio kući. Očekivala sam da će biti ogorčen i uzeti vremena da se opusti.
Međutim, stvarna istina mi je bila puno teža. Njegova kći me nazvala telefonom i tada sam shvatila da je kod nje. U mirnom, ali agresivnom stilu rekla mi je da joj otac namjerava kupiti stan. Bio sam imobiliziran. Dok mi je to objašnjavala, srce mi se stezalo kad sam shvatio što to znači – bio je spreman platiti njezin stan u zamjenu za veću kuću koja bi bila prikladna za sve nas. Prije godinu dana savjetovao sam suprugu da razmisli o kupnji veće kuće. Njegov je dosljedan odgovor bio: “Ne možemo si to priuštiti.” Sada, kad sam čuo da namjerava potrošiti značajnu količinu novca na svoju kćer, osjećao sam se izdano.
Ne bi li dijete tijekom ovog putovanja trebalo biti primarna briga? Ne bismo li umjesto toga trebali stvoriti sigurno i stabilno okruženje za našu bebu? Moj bijes nije bio usmjeren samo na nju, bio je usmjeren i na njega. Pretpostavljao sam da će se ponašati kao da je treba stalno uzdržavati, unatoč činjenici da je sada imala sposobnost stvoriti novu egzistenciju. Nije pokazala nikakvo uvažavanje, čak je komentirala činjenicu da ima informacije za mene. Činilo se kao da mi želi dati do znanja da je postigla svoj cilj, da ga je uspjela natjerati da vjeruje da su njezini interesi važniji od naših. Imao sam mješavinu osjećaja koji su uključivali tugu, ljutnju i strah.
Tuga jer sam prepoznala da moj suprug nije dijelio njegove brige. Ljutnja jer su sav moj trud i pripreme smatrani neuspjehom. Strah od nepoznatog, jer nisam shvaćala kakvu ćemo budućnost imati da odluke koje nas se izravno tiču donosi sama njegova odrasla kći. Kad sam ga konačno upitao za razlog, odgovorio mi je paušalno, ali me nije utješio. Rekao je samo da mu je kći i nije je mogao pustiti da sama izađe na cestu. No, istina je da je imala mogućnosti: bila je starija, zdrava, imala je priliku raditi i živjeti u stanu.
Umjesto da joj pomogne da postane autonomna, on joj nastavlja pružati pomoć koja nije zdrava ni za nju ni za nas. Mislim da je ova inicijativa štetna za bilo koga: ni za nju, jer je vječno ovisna o njemu, ni za mene, jer me ne ostavlja bez mogućnosti da zajedno postignemo stabilnost i prostor u našem domu. Kako se bliži odbrojavanje do rođenja bebe, sve sam nesigurnija u svoju budućnost. Namjeravam se koncentrirati na ulazak bebe, na pripremu doma i stvaranje mirne atmosfere.
Umjesto toga, mislim da sam na raskrižju svojih osobnih želja i odluka mog supružnika koje dovode do zbunjenosti u meni. Njegova predanost da se odrekne svoje budućnosti u korist svoje odrasle kćeri dovodi me u pitanje razlika između ljubavi i nepravde prema njegovoj partnerici. Ova mi je situacija usadila bolnu istinu: nije uvijek dovoljno voljeti nekoga i dijeliti svoj život s njim ako nemate proporcionalnu količinu poštovanja i zajedničkih ciljeva. Možda je on njen otac, ali ja sam njen muž i uskoro ću postati roditelj njenog djeteta. Ako to ne može staviti na prvo mjesto, bojim se da će se naša vjera teško oporaviti.
