Na društvenm mrežama su ispovijesti postala omiljena forma izražavanja mnogima pa čak postoje stranice i portali koji samo njim objavljuju. U njima pojedinci iznose neka iskustva iz svog života.
Kad sam otkrila suprugovu nevjeru, osjećala sam se kao da mi se cijeli svijet srušio. Onog trenutka kada je priznao da odlazi zbog druge žene – starlete koja je zapela za oko domaćim medijima, a koja je samo dvije godine starija od naše kćeri – sve se pomaknulo. U početku se život činio savršenim; imali smo četvero djece, živjeli u unajmljenom stanu, a uzdržavali su me roditelji. Međutim, kako su djeca rasla, sve sam više ovisio o svojim snagama.
- Da budem iskren, nisam uspio prepoznati postupne promjene koje su se odvijale oko mene kako je vrijeme prolazilo. Radila sam kao učiteljica, a tijekom dužeg odmora obratila mi se kolegica s neočekivanom informacijom. Izjavila je: “Znam za nevjeru vašeg muža; Poštujem tvoju odluku da ostaneš zajedno zbog djece, ali kako se nosiš s njegovom izdajom?” Njezine su me riječi uhvatile nespremnog i odbacio sam njezine tvrdnje kao smiješne, savjetujući joj da se usredotoči na svoje probleme.
Ipak, njezine su mi se primjedbe zadržale u mislima. Na kraju sam se povjerila svojim najbližim prijateljima, koji su izrazili suosjećanje i otkrili: “Znali smo, ali smo se previše bojali da vam kažemo.” Ubrzo nakon toga, moj suprug je priznao da je osjetio da je uteg podignut nakon što sam to saznala. Na kraju je otišao, ostavivši me da sama brinem o djeci. Nije bilo vremena da tugujem ili da se raspadam; život se nastavio. Iako me njegova izdaja ispunila ogorčenošću, donijela je i određeni mir.
Nisam molio da ostane, niti sam pravio scenu. Jednostavno sam primijetio: “Uskoro ćemo imati sve što nam treba; mojoj djeci ništa neće nedostajati.” Više vas ne trebamo. Uklonio je gotovo sve naše stvari iz kuće, ostavivši samo dva kreveta, stol, nekoliko stolica i ugradbeni ormar. Posljednje što sam primijetila prije nego što je izašao bio je izraz prezira na njegovu licu. U početku je to bio izazov, ali sam se obvezao i sebi i djeci da ćemo uspjeti. Moj primarni cilj je bio upisati tečaj za vizažista.
Svaki dan donosio je prepreke dok sam dodatni posao usklađivala s brigom o djeci. Upisala sam i studij marketinga i grabila svaku priliku za posao koja mi se ukazala, motivirana željom da steknem što više znanja. Postupno sam svojoj obitelji mogao ponuditi ugodan život. Kako je vrijeme prolazilo, napredovali smo. Uživali smo u odmoru i priuštili si malo luksuza. U tom sam razdoblju otkrila da je žena s kojom je moj suprug trenutno u vezi starleta kojoj je izgled na prvom mjestu, često mijenja frizuru i poboljšava svoj izgled kozmetičkim zahvatima.
Postalo mi je očito da on nije tip čovjeka koji bi ignorirao te promjene, niti mu je izgleda smetalo financiranje svake njezine želje; u konačnici, to je njegov problem. Naša je obitelj ponovno osjetila sreću, ispunjenje i neovisnost. Tada se neočekivano na našim vratima pojavio moj bivši suprug. Djelovao je nekako starije, umorno i gotovo neprepoznatljivo, nalik beskućniku ili prosjaku, kao da je jednostavna juha koju sam mu ponudio bila velika gozba. Djeca su se držala podalje, očito nezainteresirana za druženje s njim; bilo je očito da jedva čekaju da ode. Uzvratio je taj osjećaj.
Dok smo ga promatrali kako jede, postalo je očito da je shvatio koliko se autsajdera transformirao u našem kućanstvu. Nisam gajio nikakvu zlu volju prema njemu; nego je na površinu isplivao osjećaj samilosti. Prijezir i ponos koji su obilježili njegov raniji odlazak sada su nestali iz njegova ponašanja. Čak i uz moje sućutne osjećaje, nisam ga željela vratiti u naše živote. Nakon što je završio s obrokom, pogledao me je i upitao: “Činim li se suvišnim?” Samo sam kimnula držeći prekrižene ruke.
Nakratko me pogledao prije nego što je tiho ustao i otišao, potpuno svjestan svoje otuđenosti u ovom domu. Učinilo mi se da kada netko napusti naš život ili nam nanese bol, možemo otkriti iznenađujuću snagu u sebi. Otkrila sam kako zagovarati sebe i svoju djecu, što mi je omogućilo da stvorim život pun ljubavi i podrške. Ovo postojanje sada pripada isključivo nama, a pojedinac koji nas je izdao postupno postaje blijeda uspomena, dopuštajući nam da izađemo još jači.
