Za vrijeme pandemije korona virusa imali smo prilike čuti za više slučajeva u kojima su u mrtvačnicama zamijenjeni pokojnici pa bi porodica tek na sahrani otkrila da se u kovčegu nalazi njima nepoznata osoba.
Skoro petnaest godina Marko Dujmović iz Dvora na Uni pokušava otkriti identitet muškarca pronađenog u očevoj grobnici. Izražava želju za pravdom i inzistira da će nastaviti svoju potragu za istinom bez zastoja. Događaji koji su se dogodili su sljedeći: Iz grobnice u kojoj je navodno pokopan njegov otac, otkriveni su ostaci pozamašne osobe, teške između 120 i 130 kilograma. Ovo tijelo pronađeno je umotano u šatorski preklop i obuveno u debele vunene čarape. Nasuprot tome, njegov otac, koji je težio pedesetak kilograma, bio je položen u lijes i bio je obučen u kožne cipele, a kao dokaz su bile dostupne čak i fotografije.
- Marko tvrdi da njegov otac nije nestao, nego je odveden na groblje i tamo pokopan. “Želim pravdu, a ne da itko strada kao ja. Osjećam se glupo što nisam shvatio da su mjesta gdje sam sahranio oca i majku zamijenjena. Moj otac nije nestao, preminuo je u kući Jove Zastavnikovića, gdje sam ja bio prisutan, a on je odvezen na groblje i pokopan”, izražava bijesni Marko Dujmović.
Cijela situacija izašla je na vidjelo na sprovodu Markove majke, koja je preminula 2008. godine. Dok su iskopavali grob, otkriven je lijes na dubini od 90 centimetara, a prema Markovim riječima, trebalo je kopati gotovo metar. i pol. Radnici na groblju bili su zbunjeni kada su otkrili škrinju u nečemu što je izgledalo kao nenaseljeno područje. U šatorskom vojnom dijelu otkrili smo sanduk. Čak se sumnjalo da su unutra dva tijela. “To je bilo tako napuhano”, primjećuje Goran, koji je Markov bratić, napominjući da su se odlučili obratiti policiji i zatražiti ekshumaciju.
Godinu dana kasnije započeli su na pravoslavnom groblju u Dvoru, na kojemu je igrom slučaja bio i grob Markovih roditelja. Nakon što ju je otvorio, primijetio je: “Uf, bio je to stvarno velik čovjek. Visok je između 190 i 200 cm i težak između 120 i 130 kilograma.” Bože moj, glava i kosti su duplo veće od mog oca. Nosio je bijelu košulju ukrašenu brojnim gumbima, uparenu s nekim sivkastim donjim dijelom nalik na trenirku, te šarenim na nogavicama. U Bosni smo to zvali priglavci.
Otac je imao cipele – ostao je zatečen Marko. Marko je odbio potvrditi rezultate DNK analize jer pronađeno tijelo nije nalikovalo njegovu ocu. No, institucije tvrde da se doista radi o njegovom ocu. S obzirom na izgled posmrtnih ostataka, odjeću i položaj ukopa, Marko smatra nemogućim prihvatiti ovu tvrdnju.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, igrajući vitalnu ulogu u praksi prirodnog liječenja i globalnoj kulturi više od pet tisuća godina. Podrijetlom iz središnje Azije, prihvatile su ga različite regije diljem svijeta. Bogat hranjivim tvarima, češnjak jača imunitet i pruža široku lepezu zdravstvenih prednosti. Alicin, ključna komponenta češnjaka, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliko značenje i bio je cijenjen kao sveta biljka.
Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a čak je otkriven i u grobnicama faraona. Sportaši u staroj Grčkoj i Rimu konzumirali su češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici unosili prije bitaka za jačanje izdržljivosti, snage i otpornosti na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje su njegova ljekovita svojstva stekla priznanje. Zbog svojih kulinarskih i zdravstvenih prednosti, češnjak je i dalje neizostavni dio svake kuhinje i obroka.
Ima bitnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sve vrste jela. Mnogi ga ljudi danas vide kao prirodni antibiotik koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporučuje se redovita konzumacija u sirovom obliku, a za osvježenje daha može se koristiti sok od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakati zrna kave ili pomiješati s maslinovim uljem.
