Ljubav roditelja prema djeci je bezgranična a posebno kažu da postoje specijalne veze između majki i sinova s jedne strane i kćerki i očeva s adruge. Danas vam donosimo jednu lijepu priču.
Veza između oca i kćeri dokumentirana je tijekom vremena kao jedna od najposebnijih i najjačih u životu osobe. To nije odnos koji se može lako opisati, jer je u njemu pomiješana ljubav, pažnja, nježnost i tiha snaga. Svaki trenutak proveden u ovoj vezi, od prvog zagrljaja do punoljetnosti, ima neizbrisiv učinak koji će pamtiti i roditelji i djeca. Otac je čvrst oslonac, a kći je podsjetnik pun ljubavi na važnost ljubavi i smisao života. Važne životne odluke uključuju roditeljstvo, ali ono je ipak važnije od drugih uloga i izbora koje osoba može donijeti. To nije pozicija s određenim satima ili zadatak koji se može odgoditi za kasnije.
- U trenutku kada se dijete rodi, prioriteti osobe se trajno mijenjaju. Ciljevi i ambicije umanjuju se u prisustvu osmijeha, a odgovornost vezana uz dijete prenosi se na trajno i nepromjenjivo. Biti roditelj također je odgojna uloga jer nas uči ljubavi, povjerenju i samom životu. U užurbanom rasporedu i svakodnevnim obvezama, ponekad je najjednostavniji trenutak onaj kojeg se sjećamo s najvećom razinom bliskosti. To se dogodilo kada je video niske rezolucije oca i njegove male kćeri u kuhinji izazvao lavinu emocija na internetu.
Nije bilo glazbe, nikakve zabave – samo nepomična slika oca kako pleše sa svojim djetetom u naručju pripremajući se za doručak. Ova zemljana, prizemna scena pokazala je da prava ljubav ne ovisi o velikim ceremonijama. Ljudi su u njemu prepoznali zajedništvo svojih potreba: želju za prisutnošću i toplinom. Majka je svjedočila događaju i snimila ga, nije željela primati lajkove i pohvale. Inspiracija za video je došla iz spoznaje da je svjedočila nečemu što je zaista izvanredno. Kada je naposljetku objavljena na internetu, kod mnogih je izazvala prisjećanje. Neki su se prisjetili svoje mladosti, dok su neki željeli jednog dana postati roditelji, a neki su ostali bez riječi zbog nedostatka riječi za izražavanje emocija.
Upravo u toj tišini nalazi se autoritet oca. RTS navodi da su psiholozi često primjećivali da otac u očima kćeri nije samo autoritet, već prvi primjer kako bi muškarac trebao izgledati. Njegovi postupci, pažnja i ponašanje prema drugima utječu na način na koji djeca shvaćaju ljubav i poštovanje. U tom smislu, jednostavan ples u kuhinji ima veću vrijednost od samih riječi: on kćeri poručuje da je cijenjena, zaštićena i najvažnija. Sposobnost očeva zagrljaja ne temelji se na ekstravagantnim darovima ili idealnim uvjetima. Male su to svakodnevne akcije – u podignutoj igrački, u pokušaju namotavanja koluta, u čekanju pred školom kad pada kiša. Kroz te male detalje dijete razvija svijest o sigurnosti i vrijednosti.
Otac može biti obična osoba, ali mora pokazati da je ljubav stvarno prisutna, a ne da se o njoj samo govori. Zbog toga je video koji je obišao svijet prihvaćen s takvom strašću. Usadio je osjećaj djetinjstva koji se temeljio na nematerijalnim aspektima, umjesto toga, oslanjao se na zajednička iskustva. Ta ljubav se ne kupuje, već se pokazuje – osmijehom, dodirom ili pogledom. Ljudi su s emocijama reagirali na prizor jer su u njemu uočili ono što većina ljudi želi: jednostavnu, radosnu sreću. Kako napominje Dnevni avaz, vrijednost aktivnog očinstva posljednjih je godina sve veća.
Očevi su prepoznati kao sastavni dio obiteljske jedinice, ali i kao emocionalna podrška. Njihovo sudjelovanje u odgoju djeteta imalo je presudnu ulogu u razvoju povjerenja, sigurnosti i pozitivnih odnosa kod djece. Odlomak iz kuhinje samo učvršćuje tu važnu istinu – da je otac koji pleše sa svojom kćeri tijekom jutra jednako značajan kao i onaj koji joj kasnije pomaže da locira svoje mjesto u svijetu. tijekom života, uloga oca se mijenja, ali osnovna priroda odnosa ostaje ista. Dok je kćerka manja, otac je taj koji je nosi u naručju i čuva od svijeta. Kasnije, kada ona postane veća, on je i dalje prisutan – ali umjesto da nosi njezin ruksak, nosi sa sobom njezine brige, a umjesto da je podigne fizički, podiže je riječima i pomoći. Njegova prisutnost uvijek je od velike pomoći.
Izvještaji poput Blicovog naglašavaju da su sjećanja iz djetinjstva, posebno ona koja se odnose na roditelje, ugrađena u psihu i imaju značajan utjecaj na osobnost tijekom života. Sumoran ples ili tiho slavlje postaju utjelovljenje ljubavi koja je trajnija od bilo kojeg fizičkog dara. To je upravo razlog zašto mnogi odrasli razgovaraju o sitnim detaljima svojih očeva, a ne o većim troškovima koje su možda imali. Veza između oca i kćeri ne prekida se ni nakon što ova odraste. Suprotno tome, sada preuzima novu ulogu. Otac ju podržava u njezinim odlukama, pomaže joj da vjeruje u vlastite sposobnosti i iako je možda više ne može braniti kao prije, njegov je utjecaj još uvijek značajan.
On postaje tihi utjecaj na njezine odluke, muškarac koji je naučio pustiti, ali nikada nije napustio svoju prisutnost. Mnogo godina nakon što očevi dosegnu određenu dob, veza između njih i njihove djece i dalje će se nastaviti. Možda se više ne izražava kroz rekreativne aktivnosti ili ples, ali i dalje živi kroz vrijednosti kojima je otac poučio svoju kćer. U njegovim postupcima prepoznaje uzor, a kada postane roditelj, tu istu predanost prenosi i na svoju djecu. Ova metoda ostavlja narativ priče nepromijenjenim – duh oca prenosi se kroz sljedeće generacije.
Jer vezu između oca i kćeri nije lako izmjeriti niti ograničiti. To je neraskidiva veza koja traje cijeli život, od prvog dana do posljednjeg udaha. To je priča o obrani, suosjećanju, pomoći i tihoj moći koja nikad ne prestaje. U konačnici, video koji je osvojio srca javnosti nije postao simbol autentičnosti zbog svoje neuobičajenosti, već zbog svoje istinitosti. Potaknuo je ljude da o najljepšim trenucima razmišljaju kao o najjednostavnijima, uključujući jutarnji ples u kuhinji, zagrljaj bez razloga, čin tihe brige i buljenja. To su prilike koje se bilježe u srcima i koje određuju živote koje vodimo. Očevi ne ostaju s nama zauvijek, ali njihova je ljubav i dalje prisutna u svakom sjećanju, u svakoj odluci i u svakom osmijehu koji su nam pružili. Ljubav oca i kćeri nije narativna, već poezija života koja je aktualna i nakon što su se događaji zbili.
