Kada dođu dani da treba da se podijeli imovina između članova porodice, često dolazi do sukoba širokih razmjera, te nikada više ne mogu da se vrate odnosi na staro.
Iako smo odrasli u siromaštvu, moj brat i ja imali smo jedno drugo cijelo vrijeme. Životno pravilo koje su nam roditelji ispunili o vrijednosti obitelji duboko se urezalo u mene. Potpuno sam se složio s tim. Nakon što su umrli, dobio sam obiteljsku kuću u kojoj smo odrasli. To me natjeralo da se zapitam je li biti bogat i udoban bolje nego imati obitelj. Staro, ali prepuno sretnih uspomena. Moj brat se oženio i ostavio me.
Imao je karijeru, stvorio svoj dom u velikom gradu i tamo je obnašao visoku dužnost. Dok sam ja ostao u našem rodnom gradu, vodeći jednostavan život i brinući se za održavanje naše obiteljske kuće. Jednog dana dobio sam poziv. ‘’Treba mi mjesto za život,’’ rekao je naglo. Doveo sam u pitanje njegov motiv. Imao je svoj stan, udobno je živio i zarađivao više od mene.
Kao papagaj bez riječi: “Moja žena ne želi da vam plaćamo hipoteku. Predložila je da kupimo vašu kuću jer nemate nikakve koristi od nje.” Nečuveno. Godinama sam ga čuvao, održavao, pokušavao spasiti. A moj brat – on od svih ljudi, koga sam voljela, pomagao mi je na sve načine – kaže da mi više ne treba? Apsolutno smiješno, rekla sam mu. Od tada nije sa mnom progovorio ni riječ. Naziva me sebičnim, a njegova žena mrmlja o mojoj obitelji, a on se pretvara da nikad nismo bili bliski.
Bonus tekst
U današnjem društvu čokolada se smatra dobrom i jednom od najpoželjnijih poslastica u dobru. Međutim, njegova povijest do takve slave nije bila laka. Porijeklo čokolade seže tisućama godina u srce drevnih mezoameričkih civilizacija, gdje joj je pripisana drugačija uloga nego što je sada. Slijedile su Maje koje su smatrane početnom kulturom koja je dobro iskoristila kakaovac, prije nego što je to prešlo na Asteke koji su uzeli ovo zrno i od njega napravili piće nazvano “cocolatl”, ili danas poznato kao čokolada. Bila je to gorko-kiselkasta i sasvim neukusna tekućina nimalo zaslađena šećerom, koju su miješali sa začinima i ljutom crvenom paprikom.
Nije to bilo samo piće, već složena ceremonija u šalici. Doista, kako većina tradicionalnih kultura vjeruje, to je bio eliksir ne samo života i zdravlja, već i ljubavi. Lideri kao što je Moctezuma pili bi ga redovito, vjerujući da će im pomoći da ojačaju. Kakao nije bio samo njegov okus. Grah je bio oblik valute, a zapisi govore da je deset zrna graha kupovalo perad, a jedan komad vrlo fine tkanine koštao je sto zrna graha.
U ovom društvu, kakao nije bio samo dnevna konzumacija kao hrana, već je služio kao predstavnik vrijednosti, ponosa, pa čak i duhovnog uvjerenja. Kad su španjolski konkvistadori ušli u Novi svijet iz 16. stoljeća, znali su da se ovo čarobno piće ne smije propustiti. Upravo su Cortés i njegovi drugovi shvatili vrijednost pića i smatrali da bi bilo sjajno predstaviti ga pred europskim dvorovima. Međutim, izvorni okus bio je gorak i neukusan Španjolcima.
Stoga su ‘poboljšali’ napitak uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta kako bi napravili mnogo glatkije i ugodnije piće, koje je ubrzo postalo popularno među aristokracijom. Europa je čokoladu prvi put upoznala oko 1500. godine, ali samo kao tekuću čokoladu. Bio je to samo simbol luksuza, ograničen samo na nekoliko vrlo bogatih ljudi. Scenarij je svjedočio velikim promjenama tijekom industrijske revolucije. 19. stoljeće započelo je novu eru čokolade.
