Postoje razni poslovi na svijetu, a mnogi se nekada stide svojih poslova iako su normalni. Takav slučaj bio je i kod ovog momka koji je javno objasnio šta je zapravo bio problem kod posla njegove djevojke.
Poput mnogih s Balkana koji se odluče emigrirati u zemlje poput Velike Britanije ili Njemačke, zaposlila se u organizaciji za čišćenje. Unatoč često zanemarenom i podcijenjenom trudu, ona ga provodi sa strašću i predanošću. Primijetio sam to, a često se primjećuje među pojedincima koji putuju u strane zemlje u potrazi za poslom, a zatim se nakon nekoliko godina vrate kući i pokušaju stvoriti netočan portret o sebi. Govore o sveučilištima za koja vjeruju da su povezana s njihovim profesijama, njihovim zanimanjem odvjetnika, liječnika, inženjera i drugih pojedinaca s impresivnijom reputacijom.
Često su zanemarivali ili umanjivali stvarnu svrhu svojih postupaka. Jednom je prijateljica ispitivala moju suputnicu što točno radi u inozemstvu. Nadao sam se da će se uzbuditi i možda nešto skladati, jer sam shvatio kako ljudi često prikrivaju svoja stvarna zanimanja ili se prave značajniji nego što jesu. Ranije sam izbjegavao priznati ono što je postigla, što je moglo biti ili neznanje ili želja da se istina zataji od javnosti. Međutim, njezin je odgovor bio potpuno drugačiji. Uz širok osmijeh koji nije prikrivao bahatost rekla je da je čistačica.
Detaljno je opisala tu riječ, bez ikakve alegorije i sramote, s osjećajem ponosa na svoju profesiju. Njezina iskrenost i odanost natjerali su cijelu prostoriju da se preispita i razmotri stvari na drugačiji način. Nakon što joj je objasnio čime se bavi, nastavio je objašnjavati: “Možda mislite da nemam ništa značajno za raditi, da mi moj posao nije značajan, ali to nije istina. Svaki mjesec, na sastanku, imam novo lice, pun novčanik i osmijeh na licu. Unatoč nedostatku novca, moje ruke su i dalje sposobne činiti dobro, a moje lice i duh su i dalje čisti.
Ove su riječi duboko utjecale na mene i povećale mi osjećaj samopouzdanja. Danas, mnogi pojedinci u našoj regiji, osobito oni na položajima, često ne žele priznati što zapravo rade ako im posao ne donosi neki društveni kredit ili ako se ne pretvaraju da su superiorni u svijetu kako bi impresionirali ili postigli određeni standard koji društvo nameće. Međutim, ne biste trebali brinuti o legitimnoj karijeri drugi poslovi, trebali bi izazvati ponos. Ta lekcija koju me je naučio moj partner prije 10 godina bila je neprocjenjiva.
To mi je pokazalo koliko vrijedi biti pošten i otvoren prema sebi i drugima, umjesto stvaranja lažnih priča koje nikome ne koriste. Zadovoljstvo poslom važnije joj je od bilo kakve društvene štete ili obveze. Osim toga, njezina priča prenosi važnost respektabilne radne etike. Bez obzira na to što postižemo, ako posvetimo strast, predanost i čast svojim dužnostima, rezultati će biti prisutni. Prljave ruke nisu pokazatelj neuspjeha ili predanosti, umjesto toga, one su dokaz predanosti i napora.
Također, svjestan um i visok stupanj časti atributi su kojima se ništa ne može izjednačiti. Također nismo prepoznali vrijednost zadataka koji se odnose na higijensko i uredno ponašanje. Bez njih bi naše okruženje bilo nezdravo i neujednačeno. Ljudi poput mog partnera olakšavaju drugim pojedincima da postignu više i žive lakše. Njihovi pokušaji, koji se mogu činiti beznačajnima ili neupadljivima, imaju značajan utjecaj na društvo. Sve me to potaknulo da razmislim o našim stavovima i ponašanju prema drugima i prema sebi.
Često se osjećamo posramljeni zbog onoga što radimo ili jesmo, ali u stvarnosti su poštenje i iskrenost ono što nas čini velikima. Sramotno je živjeti u laži i ne završiti poslove koji bi nas usrećili. Kroz njezina djela i riječi naučila sam koliko je važno da se svaki pojedinac osjeća dobro zbog svog rada i raspoloženja, unatoč nedostatku uvažavanja od strane drugih. Ponos ne proizlazi iz položaja ili titule, već umjesto toga proizlazi iz prirode i vrijednosti koju posjedujemo u sebi.
- Zahvalan sam na prilici da svjedočim ovoj predanosti i poštenju, koja nije ograničena na osobni narativ jedne čistačice, već je i univerzalna poruka da sve ljude treba poštovati i cijeniti njihov trud. U svijetu koji se sve više bavi vanjskom ljepotom i izgledom stvari, savjetovala mi je da budem iskren i sačuvam svoj ugled. Svojom jednostavnom prirodom, svojim ponosom i dostojanstvom, promijenila je moj pogled na mnoge probleme i to će ostati dio mene do kraja života.
Međutim, njezina me prisutnost natjerala da napustim društvenu perspektivu iz koje sam promatrao zaposlenje i umjesto toga cijenio sav istinski trud. Naposljetku, naučila me značajnu lekciju: pravo bogatstvo ne proizlazi iz položaja ili titula, umjesto toga, ono proizlazi iz poštenja, dostojanstva i zadovoljstva kompetentnosti. To su vrijednosti koje nam nitko ne može oduzeti, a koje su nam od iznimne važnosti.
