U današnjem članku želimo da vam ispričamo emotivnu priču koja nas podsjeća na pravu vrijednost života, ljubavi, poštovanja, ali i pohlepe unutar jedne obitelji……
Kroz dramatičan trenutak na sahrani, ova priča postavlja pitanje šta je zaista važno u životu – ljubav i pažnja prema drugima ili samo materijalna bogatstva.
Sahrana Milana Kovačevića, uglednog preduzetnika, nije bila običan oproštaj od voljenog oca.
Kiša je neprestano padala na groblje, a prisutni su bili hladni, distancirani, više zabrinuti za formalnosti nego za gubitak voljene osobe. Milanov najstariji sin, Dejan, stajao je u prvom redu, ali njegova misao nije bila usmjerena na svog oca, već na dolazak ostavinske rasprave i novac koji je slijedio.
- Iako je sahrana bila trenutak tuge i poštovanja, atmosfera se potpuno promijenila kad je na groblje stigla starica – žena koja nije imala ništa od raskoši koju su imali ostali. Držala je samo mali buket poljskog cvijeća, a njezine mokre patike i iznošeni kaput odudarali su od elegantnih odijela prisutnih. Međutim, njezino ponašanje i tiha poštovanja prema pokojnom Milanovom životu izazvali su pravi šok među prisutnima.
Dejan, koji nije mogao podnijeti prizor ove žene, odmah je naredio da je izbace s groblja. Za njega, bila je to „klošarka“, a njegove misli nisu bile usmjerene na emocije prema ocu, već na materijalnu dobit koju je očekivao. Gurnuo je ženu u blato, želeći je što brže izbaciti, nesvjestan da nije samo pokazivao svoju mržnju, već i svoju unutrašnju prazninu i duhovnu nesigurnost.
Tada je došao advokat, gospodin Petrović, dugogodišnji Milanov prijatelj i advokat, koji je odmah stao ispred Dejana i zaustavio ga. Petrović je bio miran i odlučan, i odmah je iznio Milanovu volju. Milan je, naime, već dugo bio zaboravljen od svoje djece, dok je ova žena, Verica, bila uz njega u trenucima kada mu nije bilo nikog drugog. Ona nije tražila ništa, ali je davala sve – ljubav, pažnju i poštovanje.
- U trenutku kada je advokat pročitao testament, svi su ostali zapanjeni. Dejan je dobio samo stari sat, simbol vremena koje je prokockao s ocem, dok je njegov brat dobio samo nekoliko knjiga. Sva imovina, kuće, novac i luksuzne stvari, otišle su u ruke žene koju je Dejan smatrao ničim. Milan je sve ostavio Verici jer je ona bila ta koja mu je pružila ono što su djeca zaboravila – ljudskost.
Verica nije plakala zbog novca. Nisu to bile suze tuge, već su suze bile izraz dubokog poštovanja i zahvalnosti za ljubav koju je osjećala prema svom prijatelju Milanu. S druge strane, Dejan je klečao u blatu, shvatajući da je prokockao ne samo svoju imovinu, već i ljubav koju je mogao imati prema svom ocu. U tom trenutku, blato na njegovom odijelu postalo je simbol duhovne praznine koju je nosio u sebi.
- Ova dirljiva priča o Milanu, Verici i Dejanu podseća nas na pravu vrijednost ljudskih vrijednosti – ljubavi, pažnje i poštovanja. Ova drama na sahrani pokazuje da sreća ne leži u materijalnom bogatstvu, već u ljubavi koju pružamo drugima. Svi mi imamo priliku donositi odluke koje će oblikovati našu stvarnu vrijednost. Dok je Dejanova pohlepa uništila njegov život, Verica je postala simbol onoga što znači biti pravi prijatelj i ljudsko biće.
