Štitna žlijezda je organ koji je smješten u našem vratu i koji je zadužen za proizvodnju hormona koji su potrebni za pravilan rad našeg organizma. Međutim kada žene uđu u menopauzu dolazi do disbalansa.
Poteškoća leži u činjenici da je Hashimotov tireoiditis, koji se naziva i Hashimotov sindrom, stanje koje lako može proći nezapaženo jer obično ne pokazuje nikakve vidljive simptome. Otkrivanje postaje izazov zbog nedostatka vidljivih indikatora. Primarni utjecaj ove bolesti je na rad štitnjače, što rezultira opadanjem njezinog rada. Hashimotov tireoiditis, sindrom koji pogađa pojedince svih dobnih skupina i spolova, posebno je raširen među ženama srednje dobi.
- Profesor Miloš Žarković, cijenjeni internist endokrinolog i pročelnik Zavoda za bolesti štitnjače Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Sveučilišnog kliničkog centra, istaknuo je značaj Hashimotovog tireoiditisa. U carstvu autoimunih bolesti, Hashimoto je najčešća bolest među ljudima. Kao i kod drugih autoimunih bolesti, češće se dijagnosticira kod žena.
Kako pojedinci stare, prisutnost antitijela, koja služe kao indikatori i katalizatori za ovo stanje, postaje sve raširenija. Manje od 10 posto žena mlađih od 20 godina pokazuje ova antitijela, ali ta se brojka penje na 30 posto za žene starije od 70 godina. Vodeći uzrok hipotireoze u razvijenim zemljama je Hashimotov tireoiditis, tvrdi prof. dr. Miloš Žarković. Nadalje naglašava da učestalost hipotireoze raste s godinama.
Dok točna etiologija ovog stanja ostaje nepoznata, vjeruje se da na njega utječe kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika. Profesorica dr. Žarković naglašava kako genetika ima značajnu ulogu u određivanju rizika od razvoja Hashimotova tireoiditisa. Iako ovo stanje nije izravno nasljedno, postoji genetska predispozicija za njegov nastanak. Prema riječima prof. dr. Žarkovića, kada je riječ o blizancima identične genetike, vjerojatnost da će oba blizanca imati Hashimotov tireoiditis znatno je veća ako se kod jednog blizanca dijagnosticira ta bolest.
Zapravo, šanse se povećavaju 11,5 puta. S druge strane, u slučaju dvojajčanih blizanaca koji imaju različitu genetsku građu, vjerojatnost da drugi blizanac razvije istu bolest je četiri puta veća ako se jedan blizanac razboli. Prema opisanoj genetskoj strukturi, imunološki sustav pokreću virusne infekcije, što dovodi do proizvodnje antitijela i kasnijeg uništenja štitnjače.
Štitnjača, prikazana na priloženoj Shutterstockovoj slici, igra vitalnu ulogu u endokrinom sustavu tijela. Naime, Hashimotovu bolest karakterizira odsutnost boli i često se manifestira bez ikakvih popratnih simptoma. Prof. dr. Žarković pojašnjava da se u određenim slučajevima zbog Hashimotove bolesti može pojaviti povećanje štitnjače, poznato kao guša. Ako Hashimoto dovede do disfunkcije štitnjače, pojedinci mogu doživjeti simptome povezane s nedovoljnim ili pretjeranim radom štitnjače, koju karakterizira pojačana aktivnost.
Uobičajeni simptomi uključuju umor, pospanost, slabost, netoleranciju na niske temperature i poteškoće s koncentracijom i kognicijom. Poremećaji štitnjače mogu se manifestirati na različite načine, uključujući povećanje tjelesne težine, povećanje vrata, gušavost i abnormalne mjesečnice. Profesorica dr. Žarković pojašnjava da se uz zatvor često dijagnosticiraju bolovi u mišićima, ispadanje kose, suha koža, lomljivi nokti i otekline lica, koji se često otkrivaju slučajno tijekom ultrazvuka štitnjače.
Kako navodi prof. dr. Žarković, prepoznavanje Hashimotovog tireoiditisa na jednostavan način može se postići korištenjem ultrazvučnog pregleda, koji otkriva jedinstvene karakteristike štitnjače. Unatoč tome, kako bi se potvrdila dijagnoza, neophodno je otkriti određena protutijela povezana s ovom bolešću. Hashimoto tireoiditis je, nažalost, dugotrajno stanje koje se, kako tvrdi profesor Žarković, ne može izliječiti.
Prema riječima prof. dr. Miloša Žarkovića, neizvjesno i nepredvidivo napredovanje Hashimotovog tireoiditisa može se ublažiti uvođenjem pripravaka selena u režim liječenja. Dok neki pojedinci mogu upravljati ovim stanjem bez značajnih posljedica, ono često dovodi do propadanja i oštećenja štitnjače, što u konačnici rezultira hipotireozom. U tim slučajevima nadoknada hormona štitnjače postaje nužna mjera.
