Oni koji su preživjeli burne devedesete na našim prostorima ne pamte ih po dobrome a takve situacije kakve smo mi tada imali uvijek znaju da iskoriste pojedinci koji ljudima daju nadu predsstavljajući se vidovitim prorocima.
Početkom devedesetih Dušica Ilić, poznata kao Kleopatra, postala je poznata predstavljajući se kao vizionarka. Tijekom tog razdoblja, brojni su pojedinci izvlačili utjehu iz njezinih učenja i dodijelili joj naziv Vrhovne proročice, titulu koju je ona prihvatila. Mnogi su pojedinci tražili njezin savjet u vezi sa svojim budućim izgledima, uključujući financijsku stabilnost i potragu za iskrenom ljubavi. Naime, prije nego što je postala priznata proročica, imala je cvatuću karijeru u glazbenoj industriji.
Njezin izvanredan nastup na Rumunjskom sajmu, gdje je demonstrirala svoje vokalne sposobnosti u nezaboravnom intervjuu uz Paju Kiflicu, i dalje živo odzvanja u glavama onih koji prepoznaju njezina postignuća. Iako mišljenje javnosti pokazuje da sam ja pjevačica koja je zaokupila divljenje jugoslavenske publike, nisam siguran u temeljne razloge takve percepcije. Značajno je da sam prikupio znatan broj sljedbenika, osobito među vlasnicima privatnih restorana. Skrenimo pozornost s teme naklonosti.
Trenutno svoje talente pokazujem u Rumi, uz cijenjenu klapu Paje Kiflica, a bila bi mi privilegija nastupiti na pozornici i cijeli lipanj, ako želite. Ovi su osjećaji bili odraz Kleopatre u to vrijeme. U prethodnom razdoblju Kleopatra je preuzela ulogu voditeljice programa lokalne mreže, pružajući publici osebujnu priliku da osobno svjedoči njezinoj predstavi. Osim toga, surađivala je s brojnim istaknutim osobama u glazbenoj industriji, nudeći im pronicljive prognoze u vezi s njihovim nadolazećim projektima.
- Na vrhuncu svojih postignuća, nestala je pod misterioznim okolnostima, ne ostavljajući tragove o svojoj lokaciji. Nagađa se da ona živi u Bosni i Hercegovini, iako se rijetko viđa u javnosti. Nedavno su se na društvenim mrežama pojavile slike koje prikazuju Kleopatrin sadašnji izgled, navodeći brojne pojedince da promatraju suptilne transformacije koje je doživjela.
Bonus tekst:
Palma datulja, znanstveno poznata kao Phoenix dactylifera, daje ukusan plod koji ima značajno povijesno i kulturno značenje, posebno u sušnim i toplim regijama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, gdje se njezin uzgoj održava već tisućljećima. Poznate po svojim nevjerojatnim nutritivnim prednostima, datulje se često nazivaju “voćem vitalnosti”, zahvaljujući njihovoj iznimnoj sposobnosti opskrbe esencijalnim nutrijentima i povećanja razine energije.
Povijesno istraživanje pokazuje da uzgoj datulja ima bogatu tradiciju koja se proteže preko 6000 godina, a tragovi njihove prisutnosti pronađeni su u drevnim društvima poput Mezopotamije i Egipta. Tijekom ovog opsežnog vremenskog okvira, datulje su bile od velike važnosti u obje kulture, služeći kao primarni izvor hrane i igrajući ključnu ulogu u vjerskim ritualima. U Egiptu su datulje korištene za proizvodnju vina, dok su u Mezopotamiji bile cijenjene kao simboli plodnosti i blagostanja.
Porijeklom s Bliskog istoka, plod datulje je postupno prešao Mediteran, proširivši svoj doseg u Afriku i napredujući dalje na istok do Indije i Pakistana. U 7. i 8. stoljeću došlo je do širenja islama, što je olakšalo dolazak ploda datulje u Španjolsku. Nakon toga, u 18. stoljeću, španjolski kolonizatori donijeli su ga u Ameriku. 3. Botaničke karakteristike i uzgoj Datulja je visoka vrsta koja može doseći nevjerojatnu visinu do 30 metara. Njegovu dojmljivu krošnju krase izduženi listovi poput pera koji se mogu protezati u duljinu od 6 metara.
Palma datulje stvara grozdove datulja koje su ukusno voće, a svako pojedino stablo može dati značajan godišnji prinos između 70 i 140 kilograma. Hurme uspijevaju u suhim, toplim klimama obilježenim obiljem sunčeve svjetlosti i malom količinom padalina. Optimalno okruženje za uzgoj datulja obuhvaća temperaturni raspon od 25°C do 35°C, popraćeno minimalnom količinom oborina i odgovarajućom izloženošću suncu. Uzgoj palmi datulja uvelike se oslanja na oprašivanje, s obzirom da se ove dvodomne biljke sastoje i od muških i od ženskih primjeraka.
Dok se prirodno oprašivanje vjetrom može odvijati, ručno oprašivanje prvenstveno se koristi kako bi se osigurao veći prinos. Proces berbe podrazumijeva odabir voća na vrhuncu zrelosti, koje može varirati od čvrste teksture tijekom početnih faza do meke, slatke konzistencije kada potpuno sazri.
