Ispovijest koja je privukla puno pažnje na društvenim mrežama govori o neodgovornosti jednog oca a to na žalost nije usamljen slučaj. Iz tog razloga je imala i puno komentara.
Nakon rođenja trojki, otišao je, ostavivši za sobom riječi: “Shvatio sam da nisam spreman.” Plakala sam nekoliko dana, a majka me tješila podsjećajući me na moje male kćeri. Postupno sam se uz podršku obitelji počela oporavljati i od poroda i od rastave. Kako su djevojčice rasle, često su se raspitivale o svom ocu. Bilo im je to izazovno, a ja sam ih umirio rekavši: “Vratit će se s darovima”.
Što bih drugo mogao reći? Ostali su mladi. Propustio je velik dio njihovih života. Postupno su počeli shvaćati da sam bio neiskren prema njima. Kad su navršili deset godina, otkrio sam istinu. Nakon toga više se nikad nisu raspitivali za mog oca. Pokucao je na vrata samo jednom, kao da ih želi vidjeti. U tom trenutku sve troje su prišli vratima i nagovarali me da ih zatvorim. Smiješila sam se dok sam ih slušala. Žao mi je, draga, ali naučili su postojati bez tebe.
Bonus tekst:
Prema izvješću Instituta Alan Guttmacher, “gotovo milijun tinejdžerica zatrudni” svake godine. Nadalje, navodi se da “78% tinejdžera koji rađaju djecu nisu u braku. Povijesno gledano, muškarci su preuzimali odgovornost za svoje potomstvo. Međutim, kao što je navedeno u knjizi Teenage Fathers, “izvanbračna trudnoća više nije sramota i poniženje kao što je prije bila”.
- U nekim regijama očinstvo mladi pojedinci čak doživljavaju kao simbol statusa! Ipak, mali broj mladića istinski prihvaća dugoročnu dužnost brige za svoju djecu. Mnogi naposljetku napuste tu ulogu – drugim riječima, bježe. Je li moguće da mladi čovjek u potpunosti izbjegne posljedice nemoralnih postupaka? Biblija sugerira drugačije. Upozorava: “Ne dajte se zavarati: Bog se ne može izrugivati. Jer što god čovjek posije, to će i žeti” (Galaćanima 6,7). Kao što ćemo istražiti, sudjelovanje u seksualnom nemoralu često rezultira trajnim posljedicama i za djevojčice i za dječake.
Međutim, mladi pojedinci mogu izbjeći te ishode pridržavajući se izričitih biblijskih smjernica da odbace seksualni nemoral. Proces odgoja djeteta zahtijeva značajna odricanja u pogledu vremena, financija i osobne autonomije. Prema knjizi Young Unwed Fathers, “neki mladići nisu spremni ‘brinuti se za nekoga’ kada to uključuje materijalne žrtve.” Unatoč tome, mnogi na kraju skupo plaćaju svoje izbore usmjerene na sebe. Za početak, sudovi i zakonodavci u brojnim zemljama stvaraju sve surovije okruženje za muškarce koji zanemaruju svoje roditeljske obveze.
Nakon što je očinstvo zakonski priznato, mladi očevi mogu biti dužni davati uzdržavanje za dijete dugi niz godina – što je potpuno opravdano. Kao rezultat toga, brojni mladići prisiljeni su napustiti školu ili prihvatiti posao s niskom plaćom kako bi ispunili ove financijske dužnosti. U knjizi School-Age Pregnancy and Parenthood stoji: “Što ranije mladić postane otac, to će manje obrazovanja steći.” Nadalje, neplaćanje alimentacije može dovesti do gomilanja znatnih dugova.
Svakako, nije svaki mladić ravnodušan prema dobrobiti svoje djece. U početku, mnogi posjeduju hvalevrijedne namjere. Istraživanje pokazuje da je 75 posto očeva tinejdžera odvojilo vrijeme da posjete svoje dijete u bolnici. Međutim, većina mladih očeva s vremenom se osjeća preopterećeno obvezama povezanima s odgojem djeteta. Zbog nedostatka znanja ili iskustva mnogi često ne mogu pronaći odgovarajuće zaposlenje. Shrvani svojom nesposobnošću da ponude osnovnu financijsku potporu, naposljetku se predaju. Ipak, mladić može godinama nositi osjećaje krivnje.
Mladi otac priznaje: “Ponekad se pitam što je s mojim sinom. (…) Žao mi je što sam ga ostavio, ali sada se osjeća nedostupnim. Možda me jednog dana pronađu.” Očevi koji su ostavili svoju djecu često se bore s intenzivnim osjećajima srama — srama koji proizlazi iz štete nanesene njihovim potomcima. Kada otac odluči napustiti svoje dijete, izlaže ga brojnim potencijalnim izazovima.
Prema izvješću američkog Ministarstva zdravstva i socijalnih usluga, “Mala djeca koju su odgojile samohrane majke obično postižu slabije rezultate na usmenim i testovima iz matematike. U dobi od oko 7 do 10 godina, djeca samohranih roditelja često imaju niže ocjene, više problema u ponašanju i više stope kroničnih zdravstvenih i psiholoških poremećaja. Među adolescentima i mladim odraslim osobama koje je odgojila samohrana majka postoji povećani rizik da postanu roditelji kao tinejdžeri, da napuste srednju školu, završe u zatvoru te da ne budu zaposleni ili ne pohađaju školu.”
Časopis Atlantic Monthly navodi: “Sve veći broj društveno-znanstvenih pokazatelja otkriva da djeca iz razvedenih obitelji i ona rođena izvan braka imaju tendenciju doživljavati niže uspjeh u raznim životnim domenama u usporedbi s onima koji su odrasli u kućanstvima s dva roditelja. Djeca samohranih roditelja šest su puta sklonija siromaštvu, a vjerojatno će se i dalje suočavati s financijskim poteškoćama.
