U današnjem članku vam pišemo na temu samopoštovanja i tihih uvreda koje mnogi trpe, a rijetko o njima govore. Ovo je priča o tome kako sačuvati dostojanstvo u svijetu koji prečesto voli da etiketira.Saznajte..
Riječ „seljanka“ se, nažalost, često koristi kao uvreda.
Ne da bi opisala porijeklo ili način života, već da bi nekoga ponizila, umanjila i stavila u okvir koji mu ne pripada.
Ono što je posebno bolno jeste činjenica da takve etikete često dolaze od ljudi koji misle da su iznad drugih – po izgledu, govoru, novcu ili „stilu“.
Istina je jednostavna: nikada vas ne može poniziti onaj ko vas poštuje, već samo onaj ko se sam osjeća nesigurno. Ljudi koji imaju potrebu da druge svrstavaju u ladice, najčešće time pokušavaju sakriti vlastite komplekse. Etiketiranje je lakše nego upoznavanje, a omalovažavanje lakše nego empatija.
- Mnoge žene su tokom života naučene da šute. Da ne talasaju. Da „ne prave problem“. Kada ih neko nazove seljankom, direktno ili kroz šalu, često se samo nasmiju, iako ih iznutra zaboli. Naučene su da je bolje prećutati nego se „spuštati na tuđi nivo“. Ali problem je u tome što prećutkivanje ne znači snagu ako iza njega stoji povrijeđenost.
Biti sa sela, biti jednostavan, biti neposredan – to nisu mane. To su vrijednosti. Seljak je nekada značio čovjeka koji radi, koji stvara, koji zna odakle dolazi hljeb na stolu. Danas se ta riječ koristi pogrdno, potpuno izokrenuto, kao da su skromnost, iskrenost i rad nešto čega se treba stidjeti. A nisu.
- Problem nastaje kada počnemo vjerovati tuđim etiketama. Kada počnemo prilagođavati sebe samo da bismo bili „prihvaćeni“. Kada se stidimo svog naglaska, porodice, odgoja ili navika. Onog trenutka kada se odreknete sebe da biste se uklopili, gubite najvažnije – vlastiti identitet.
Ljudi će vas uvijek procjenjivati. Po odjeći, po načinu govora, po tome kako se smijete ili kako sjedite. To ne možete kontrolisati. Ali možete kontrolisati kako ćete se vi osjećati povodom toga. Dostojanstvo ne dolazi iz markirane garderobe niti iz savršenog rječnika, već iz stava koji nosite.
Važno je znati prepoznati razliku između konstruktivne kritike i čistog omalovažavanja. Kritika može pomoći da rastemo. Etiketa služi samo da povrijedi. I na takve riječi ne dugujete objašnjenje. Ne morate se pravdati nikome zbog toga ko ste.
- Ako vas neko pokuša poniziti, imate pravo da reagujete. Mirno, ali jasno. Ponekad je dovoljna jedna rečenica. Ponekad je dovoljno samo da se udaljite. Ne morate ulaziti u rasprave s ljudima koji ne žele razumjeti, već samo povrijediti. Čuvanje energije je oblik samopoštovanja.
Posebno je važno naučiti djecu da porijeklo nije sramota. Da nema ničeg lošeg u tome odakle dolaze, kako govore ili kako žive. Sramota nije u korijenima, već u nepoštovanju drugih. Kada djeca odrastaju uz tu svijest, etikete gube moć.
Ne dozvolite da vas ljudi „šture“ – da vas svedu na jednu riječ, jednu osobinu ili jednu predrasudu. Vi ste mnogo više od toga. Svako ko vas vidi samo kroz etiketu, ne vidi vas uopšte. I to nije vaš problem.
- Na kraju, važno je zapamtiti: ljudi koji vas nazivaju seljankom ne govore o vama – oni govore o sebi. O svojim strahovima, nesigurnostima i potrebi da se osjećaju većima tako što će druge umanjiti. Vi ne morate dokazivati svoju vrijednost onima koji je ionako ne žele vidjeti.
Budite ono što jeste. Govorite kako govorite. Nosite se kako znate. Dostojanstvo se ne kupuje i ne glumi – ono se živi. I kada to shvatite, nijedna etiketa više nema snagu da vas dotakne.
