Svako dijete želi da se sjeća svoje mature u školi po lijepim uspomenama i svake godine sve više i više tinejdžera nalazi nove zanimljive načine kako da to sebi ostvari i sačuva kao uspomenu.
Patti Womer rođena je u malom američkom selu, ali njezina mladost nije bila ugodna. Kada je imala samo 8 godina, doživjela je traumatičnu prometnu nesreću koja je rezultirala smrću njenog oca. Ovaj gubitak duboko je utjecao na njezin duh i promijenio način na koji je gledala na svijet. Unatoč njihovim pokušajima da nastave sa svojim životima, bol i gubitak koje je Patti doživjela bili su neopisivi. U trenutku njezine smrti, njezina je obitelj donijela odluku koja će trajno utjecati na nju: udomili su dva konja, Cvrčka i Dutcha. Konji su evoluirali u više od životinja.
Za Patti su postali tihi partneri koji su joj pružali pomoć i osjećaj sigurnosti u trenucima kada se osjećala najsamom. Njihova prisutnost davala joj je osjećaj sigurnosti i spoznaje da će ljubav i dalje biti prisutna. Svaki dan proveden sa Cvrčcima i Nizozemcima povećavao je vezu između Patti i njezinog dragog. Kroz rekreaciju, šetnju i jednostavne svakodnevne radnje, konji su postali snažan, podržavajući i optimističan simbol moći, utjehe i nade.
Kako je Patti stara, odlučila je ugraditi znanje o svojim životnim lekcijama i svoju strast prema životinjama u najznačajniji događaj u svom životu: vlastito vjenčanje. Željela je da ovaj poseban događaj pokaže ne samo radost na koju je naišla, već i sjećanje na svog oca, koji je sada umro. Stoga je odlučila uključiti svoje konje na svoje vjenčane fotografije, što bi predstavljalo stalnu ljubav i predanost koju je imala unatoč nedostatku očeve prisutnosti. Na dan svog vjenčanja, Patti je pozirala sa svojim psećim partnerom, Cricketom, u nevjerojatnoj bijeloj svadbenoj odjeći.
Fotograf Tony Bendel posvećen je fotografiranju životinja, stoga je angažiran da dokumentira ovaj jedinstveni događaj. Kad se kamera pomaknula prema naprijed, dogodilo se nešto neočekivano: Cvrčak je otvorio usta i nasmiješio se, što je uhvatilo pravu radost situacije. Taj nasumični osmijeh pojačao je dojam fotografije, postala je popularna internetska senzacija koja je inspirirala ljude da izraze svoje emocije na različite načine. Slika je brzo postala popularan simbol ljubavi i sentimentalnih sjećanja, ali je također usadila koncept radosti usred tuge.
Ljudi su primijetili da je slika izazvala i smijeh i plač, što je pokazalo stvarnu emocionalnu vezu između Patti i njezinih konja. U početku je Patti mislila da konj samo pokušava izbjeći muhu, ali je shvatila da se radi o potpunom nedostatku spontanosti, radosti i značaja sjećanja. Tony Bendel je priznao da su životinje, posebno one koje su emocionalno povezane s ljudima, sposobne osjećati emocije i reagirati na njih.
U ovom slučaju, Cvrčkov osmijeh pokazao je radost koju je doživio kao rezultat Pattine prisutnosti. Trenutak fotografije nije bio lijep samo u smislu vizualne prezentacije, već je imao i značajnu emocionalnu komponentu koja nas je podsjetila na važnost emotivnih veza, sjećanja i ljubavi u životu. Ova pripovijest ima nekoliko značajnih životnih lekcija koje su značajne. Prvo, sugerira da ne bismo trebali zaboraviti pojedince koji su odredili naše sudbine, čak i ako više nisu fizički uključeni. Njihova se prisutnost osjeća kroz slike, geste i osmijeh životinje.
Osim toga, kućni ljubimci nisu samo životinje: oni su članovi obitelji koji sudjeluju u tihim slavljima i patnjama, a životinje nas uče ljubavi i strpljenju potrebnim za izdržljivost. U konačnici, najvažniji događaji u životu često se događaju spontano. Upravo te prilike najviše cijenimo jer su prave i iskrene. Osmijeh cvrčka, iako malenih razmjera, prenosi poruku koju riječi ne mogu opisati: da radost i tuga mogu koegzistirati i da ljubav može biti prisutna u svakom trenutku, unatoč nedostatku fizičkog kontakta s voljenima. Fotografije i planovi Pattinog života nisu se temeljili na savršenosti ni jedne ni druge, već su se temeljili na njezinim osjećajima iskrenosti i prisutnosti Boga u trenutku. Slika mlade žene i njenog konja postala je uobičajeni prikaz moći, sjećanja i radosti, ali nas podsjeća i na važnost ljubavi i radosti u malim, ali značajnim trenucima svakodnevnog života.
