Ljudi imaju različite hobije i mnogi se bave kolekcionarsvom raznih predmeta. Danas govorimo o čovjeku koji je skupljao kovanice pedeset godina i na kraju je odlučio da de u banku.
Ohta, američki kolekcionar, započeo je svoju zbirku novčića 1970. godine. U početku je ovaj pothvat bio skromna zabava, jer je sav sitniš iz džepova spremao u kasicu prasicu u svojoj rezidenciji. Kako je vrijeme odmicalo, prešao je na korištenje velikih plastičnih balona za pohranu svoje kolekcije, a njegov entuzijazam za sakupljanjem nastavio se širiti. Iako je prvotno namjeravao napuhati pet balona, na kraju je nadmašio svoja očekivanja napuhavši ih ukupno 15.
- Prelaskom iz razonode u neočekivanu financijsku dobit, konačno je odlučio predstaviti svoju zbirku u banci nakon godina gomilanja. S obzirom na probleme vezane uz zdravlje i osiguranje, odlučio je likvidirati ušteđevinu koju je skupljao tijekom godina. Zaposlenici banke bili su poprilično okupirani, pa su im bila potrebna puna 24 sata da prebroje sve novčiće. Konačna suma iznosila je oko 5236 dolara. Ipak, zbirka je uključivala starije i rjeđe serije kovanica, što je dovelo do procjene da bi dio mogao imati znatnu vrijednost za kolekcionare.
Iako ne postoji službena potvrda točne brojke, određeni procjenitelji sugeriraju da bi vrijednost zbirke mogla premašiti šesteroznamenkaste iznose, ovisno o tržišnim uvjetima i stanju primjeraka. Zbog te trajne strasti, Ohta sada može financirati svoje medicinske troškove, dok bi dio zbirke mogao poslužiti i kao buduća investicija. Imajte na umu da kolekcionarska vrijednost kovanica može znatno varirati. Razborito je potražiti savjet ovlaštenih numizmatičara ili stručnjaka prije prodaje vrijednih primjeraka.
Bonus tekst:
U suvremenom društvu čokolada je postala neizostavni dio svakodnevnog života i među najomiljenijim slasticama na svijetu. Ipak, put njegovog razvoja bio je daleko od ugodnog. Povijest čokolade seže tisućama godina unatrag do jezgre drevnih srednjoameričkih civilizacija, gdje je imala ulogu potpuno različitu od svoje trenutne percepcije. Maje su bile prva civilizacija koja je koristila kakao na značajan način, nakon čega su uslijedili Asteci, koji su pretvorili njegova zrna u napitak poznat kao “xocolatl”.
Ovo piće, karakterizirano gorkim okusom i pjenastom teksturom, bilo je mješavina bez šećera pomiješana s vodom, začinima i ljutim papričicama. Daleko od toga da je to bilo samo usputno uživanje, predstavljalo je raskošno iskustvo sadržano u čaši. Smatralo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i privid božanske moći. Naime, vladari kao što je Moctezuma svakodnevno su konzumirali ovo piće, uvjereni da pomaže u održavanju njihove snage i fokusa.
Kakao je imao značaj izvan svog okusa. Grah se koristio kao oblik valute, s povijesnom dokumentacijom koja pokazuje da se za samo deset zrna graha moglo kupiti pile, dok je stotinu bilo potrebno za komad tkanine visoke kvalitete. U ovoj kulturi, kakao je nadišao puko prehranjivanje; utjelovljivao je vrijednost, ponos i služio kao duhovni amblem. Po dolasku španjolskih konkvistadora u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, nisu mogli previdjeti značaj ovog izvanrednog napitka. Hernán Cortés i njegovi drugovi prepoznali su njegovu vrijednost i odlučili ga predstaviti europskom dvoru.
Unatoč tome, Španjolcima se originalni gorak okus nije dopao. Kao odgovor, modificirali su piće uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo nježnijom i ugodnijom mješavinom koja je brzo stekla naklonost među aristokracijom. Oko 1500. godine Europa je prvi put doživjela čokoladu, ali isključivo u tekućem stanju. Ova poslastica bila je simbol raskoši i dulje je vrijeme bila dostupna samo najbogatijim pojedincima. Ipak, dolazak industrijske revolucije donio je značajne promjene. 19. stoljeće označilo je početak novog poglavlja za čokoladu. Švicarska se pojavila kao predvodnik u poboljšanju proizvodnih metoda.
Godine 1828. svjedočimo pojavi masovne proizvodnje, koja je postala izvediva zahvaljujući napretku u tehnici ekstrakcije kakao maslaca. Značajna prekretnica dogodila se 1875. godine kada je Daniel Peter, u partnerstvu s Henrijem Nestléom, razvio prvu mliječnu čokoladu uključivši mlijeko u prahu. Ovaj revolucionarni izum nepovratno je promijenio teksturu, okus i oblik čokolade, pretvarajući je iz pića u čvrsti desert.
