Na prostoru nekadašnje Jugoslavije uvijek je bilo jako talentovanih sportista a tako je i danas. Kada je u pitanju košarka jedan od najvećih je bio Dražen Petrović koji je tragično izgubio život.
Utjecaj Dražena Petrovića zauvijek će ostati urezan u povijest košarke. Priznat kao jedan od najvećih sportaša u sportu, njegova izvanredna postignuća i rekordne izvedbe, postignute u dobi od 28 godina, nastavljaju nadahnjivati mlade sportaše težnjama za veličinom. Osim njegovih izvanrednih vještina na terenu, njegova prirodna ljubaznost i blistav osmijeh bili su ono što ga je uistinu razlikovalo od drugih. Nakon oglasa, sadržaj će se nastaviti.
Tijekom svojih prvih godina u Šibeniku, Petrović je pokazao nevjerojatno košarkaško umijeće dok se natjecao za lokalni šibenski klub. Sa samo 15 godina debitirao je u Prvoj ligi Jugoslavije, čime je postao jedan od najmlađih pojedinaca u povijesti lige. Već u toj početnoj fazi njegove karijere bilo je jasno da posjeduje iznimne sposobnosti. Godine 1989. Dražen je ostvario svoju težnju da se proslavi u NBA ligi, koja se smatra najvažnijom košarkaškom ligom na svijetu, pridruživši se Portland Trail Blazersima. Unatoč velikoj konkurenciji koja mu je ograničavala poziciju unutar tima, Dražen je pokazao izuzetnu upornost.
Njegova karijera u NBA doživjela je značajan napredak nakon njegovog transfera u New Jersey Netse 1991. Tijekom svog vremena s Netsima, pojavio se kao ključni igrač i rangiran među vodećim strijelcima lige, s prosjekom od više od 20 poena po utakmici, dok je istovremeno služeći kao izvor inspiracije za brojne ambiciozne košarkaše diljem svijeta. Trajno nasljeđe njegove predanosti, žara prema sportu i nepokolebljive potrage za poboljšanjem je zapaženo. Godine 2002. Drasen je posthumno primljen u Springfieldsku košarkašku kuću slavnih kao priznanje za njegov doprinos. Nadalje, dres s brojem 3 koji je nosio dok se natjecao za New Jersey Netse je povučen.
Mike je Dražana upoznao u profesionalnom okruženju, kao sportski novinar. Iako se trudio održavati visoku profesionalnost i zadržati stupanj odvojenosti od kolege kako bi se omogućio realan dogovor, cijenjeni košarkaš rijetko mu je uzvraćao na sličan način. Draženova energija, međuljudske vještine i cjelokupno držanje su ga osvojili. Prošle je godine za USA Today napisao zapanjujući članak o svom prijatelju Draženu, otkrivajući brojne dosad neobjavljene detalje.
- Potpuna transkripcija tog članka je sljedeća: “Nekoliko tjedana prije Božića 1992., nakon utakmice između New Jersey Netsa i Spursa, bijelac iz Hrvatske ispratio je mene, Afroamerikanca, iz ormarića New Jersey Netsa Prenio je osjećaje poput: ‘Hvala, postaješ moj prijatelj.’ Njegovo ime je Dražen Petrović, branič s pričom koja se približava legendarnoj. Tijekom svog novinarskog staža s Netsima stekao sam duboko prijateljstvo. Doista, prekršio sam svoje osobne i profesionalne standarde.
Novinarsko načelo očuvanja razine odvojenosti od sportaša o kojima se izvještava postaje neizvedivo u slučaju “Petera”, kako ga naziva većina Amerikanaca. Tijekom mojih deset godina u ovoj profesiji, on je ostao jedini sportaš s kojim sam si dopustio razviti takvu prisnost. To je uglavnom bilo zbog nedostatka pojedinaca koji su mu nalikovali. Kao košarkaš, Petro je predstavljao figuru sličnu Stephu Curryju tijekom svoje ere; međutim, Petrova važnost znatno je nadilazila ovu usporedbu. Unatoč dubokoj tuzi i bijesu koje je izazvao brutalni građanski rat u Hrvatskoj, njegova urođena dobrota ostala je nepokolebljiva; u osnovi, nije bio pokoleban kaosom koji ga je obavijao.
Ipak, to ga nije spriječilo da potvrdi moju prisutnost. Ustrajno se smiješio Peteru i raspitivao se o dobrobiti moje obitelji, pokazujući da mu je poznato ime mog brata. “Molim vas, sjednite”, rekao je. “Što se događa?” Nakon toga bismo zajedno sjedili i razgovarali. Razgovori o košarci bili su rijetki; umjesto toga, cilj mu je bio shvatiti život, Sjedinjene Države, moja osobna iskustva i stvarnost s kojom se suočava crnačka Amerika. Ovaj spoj vještina cvjetao je u okruženju koje je obilovalo glamurom i sporadičnim spektaklom u svlačionici, stvarajući idealan scenarij za svakog sportskog novinara.
Peterova nevjerojatna sposobnost da se istakne unutar tima kojeg karakterizira visok talent i nepredvidljivost naglašava njegovu iznimnu snagu. Koliko dugo se može promatrati ova moć? U jednom je trenutku Dražen u jugoslavenskoj ligi postigao impresivnih 112 koševa. U toj je utakmici uspješno realizirao 40 od 60 šuteva, izveo 10 od 20 pokušaja za tri poena i završio sva 22 pokušaja slobodnih bacanja. Tijekom posljednje dvije sezone u NBA ligi, sudjelovao je u pet utakmica, održavajući prosjek od 20 poena po utakmici u svakoj sezoni.
U impresivnoj igri, postigao je nevjerojatnih 40 poena protiv Michaela Jordana, nakon čega je izjavio: “Hej, u redu je, daj mi loptu, gorim, uhvatit ću je”, kako je ispričao Kenny Anderson u dokumentarac ESPN-a “Jednom braća”, koji se bavi Petrovićevom vezom s Vladom Divcem. Kada mu je postavljeno pitanje koga smatra najboljim stranim igračem u NBA, LeBron James je tijekom All-Star vikenda 2013. odgovorio: “Najbolji svih vremena? Najbolji međunarodni igrač? Dirk (Nowitzki) ili Petrović.” Nadalje je naglasio: “Njegova sposobnost šuta i njegov atletizam su izvanredni.”
Nažalost, preminuo je u dobi od 28 godina, 7. lipnja 1993. Dva dana nakon toga, moja reakcija na ovaj događaj objavljena je u New York Timesu. Članak počinje izjavom: “Odlazak Dražena Petrovića, hrvatskog igrača koji se natjecao za New Jersey Netse i kasnije postao jedan od najboljih strijelaca u NBA ligi, ostavio je trajno nasljeđe kako u njegovoj rodnoj zemlji, tako i širom svijeta Europe, gdje je započeo svoju profesionalnu karijeru, izazvao je osjećaj šoka nakon prometne nesreće na zaleđenoj cesti u Njemačkoj Na jučerašnjoj konferenciji za novinare povodom Petrovićeve smrti, Reid, koji je bio za volanom, djelovao je vidno potreseno.
Naime, bio je prvi strijelac momčadi u sezoni 1992./93. “Osjećao sam se kao da sam izgubio sina”, rekao je Reed, svladan emocijama nakon toga. Mnogi koji su poznavali Petera dijelili su te osjećaje. Nakon nesreće, dobio je posthumno priznanje uvođenjem u Kuću slavnih. “Prava radost i tuga često koegzistiraju. Dok duboko žalim zbog Peterove odsutnosti, tješim se prisjećajući se njegove ljubaznosti i poštovanja prema meni, njegovim suigračima i svima koje je upoznao. Njegov učinak donio je radost. Njegov život donio je radost. Petro je personificirao radost,” primijetio je Mike Freeman.
