Pjevač Bojan Tomović je svojevremeno imao velike šanse da napravi veličanstvenu karijeru a onda je otkriveno da pati od bipolarnog poremećaja usljed čega se javlja depresija i druge bolesti.
Bojan Tomović, koji se ranije proslavio kao pjevač nezaboravnog vokala, sada proživljava jedan od najtežih trenutaka u životu. Njegov sukob s osobnim problemima postao je popularna tema rasprave, ne zbog njegove vlastite želje, već zbog pozornosti koju je dobio kao rezultat svoje iskrenosti. U društvu koje je sve sklonije govoriti o mentalnom zdravlju, Bojanovo iskustvo predstavlja poteškoće s kojima se susreću mnogi pojedinci. Njegove okolnosti potiču osjećaj tuge i suosjećanja, što pokazuje često odsustvo svijesti o mentalnom zdravlju i ograničeno razumijevanje društva u pogledu pravilnog načina pružanja podrške.
- Unatoč odlasku iz javnosti, i dalje se bori s osobnim problemima koji izravno pogađaju i njega i one koji se o njemu brinu, ali i one koji cijene njegov doprinos. Ovaj sukob koji je u tijeku naglašava nužnost rješavanja problema koji su dugotrajni – konkretno, depresije, tjeskobe i općeg osjećaja samoće. Posebno dirljiv trenutak za širu javnost bio je kada je napravio ispravan izbor da mu se dženaza održi u Budvi. Ovaj čin, iako je neke zastrašio, pokazuje duboko razumijevanje prirode smrti i težine njegovog unutarnjeg sukoba.
“Pokušavao sam shvatiti kako mjeriti vrijeme”, rekao je, ostavljajući publiku zbunjenom. Ovo nije bila samo izjava, već značajan prikaz značajne težine koju je imao. Bojan, koji je bio dio benda Lexington, ponudio je svoju pomoć na više od prijateljskog načina. Ovaj čin pokazuje ključnu spoznaju: tijekom vremena osobnog pada, ključno je imati pojedince koji će podržati nekoga, a ne napustiti ga. U tim su slučajevima solidarnost, empatija i osjećaj zajedništva ključni za izlječenje, jednako važni kao i liječenje. Tomovićev prikaz događaja koji su se zbili složeniji je od samih osobnih odluka i unutarnjih sukoba.
Dugo se borio s depresijom i tjeskobom, od kojih je potonja dovela do pokušaja samoubojstva. Ova iskustva često je teško razumjeti pojedincima koji ih nisu izravno doživjeli. Međutim, kroz otvorene rasprave o ovim temama uklanja se stigmatizacija, čime se prenosi važna poruka da su problemi mentalnog zdravlja jednako važni kao i fizičke bolesti. Domaći stručnjaci već desetljećima upozoravaju javnost na sve veću raširenost psihičkih bolesti. Podaci Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” govore o porastu broja osoba koje traže pomoć psihijatara i psihologa iz godine u godinu, a najčešće su depresija i anksiozni poremećaji.
Bojanov slučaj zapažen je primjer statistike koja je više od pukih brojeva, ona predstavlja stvarne živote i sudbine ljudi. Sudjelovanje javnosti u njegovoj krizi bilo je ključno, posebice putem društvenih medija, koji često imaju dvostruku svrhu. Nakon što je objavio fotografiju s natpisom “Oči na toj slici su tužne”, zasuli su ga komentari podrške ili kritike. Biti javna osoba znači biti izložen stalnoj kritici od strane drugih, što često pojačava osobne poteškoće koje osoba već ima. Dok društveni mediji mogu biti korisni, oni također mogu dovesti do nevolje i izolacije.
U Srbiji je stigma mentalnog zdravlja još uvijek prisutna u raspravi. B92 je nedavno dokumentirao komentare psihoterapeuta koji sugeriraju da mnogi građani još uvijek izbjegavaju tražiti stručnu pomoć zbog zabrinutosti za vlastitu percepciju. Tomovićeva iskrenost nadilazi te prepreke i pokazuje da ranjivost nije znak kapitulacije, već čin hrabrosti. Njegovo javno priznanje osobnih napora može potaknuti druge da potraže vlastite brige. Glazba koju je stvorio dosljedno je emotivna i sada ima dublje značenje.
Ono što su nekada bile ljubavne pjesme koje su se transformirale u simbole otpora i borbe, koristile su ih i osobe koje nisu imale snage da izraze svoje emocije. Bojanova umjetnost preuzima ulogu u njegovoj vlastitoj borbi, a istovremeno služi i kao oblik zabave za one koji traže utjehu. Njegovi poklonici vjeruju da će se vratiti u život, ne samo na pozornici, već iu vraćanju ravnoteže u svoj život. Slični slučajevi poput Bojanova nisu rijetki.
Organizacija “Mentalno zdravlje Srbije” navodi da će otprilike jedna trećina stanovništva imati mentalnu bolest u nekom trenutku svog života. Međutim, bitno je biti otvoren u vezi s tim problemima i odmah potražiti pomoć. Tomovićeva situacija pokazuje vrijednost stvaranja zajednice koja prihvaća pojedince bez predrasuda, umjesto toga pružajući prihvaćanje i pomoć.
