Ljudi u davna vremena nisu imali saznanja o mnogim stvariima prirodi i pokušavali su da ih objasne raznim sujevjrnim pričama i vjerovanjima a neka su se zadržala i do danas.
Stablo bagrema kod pojedinaca izaziva širok raspon mišljenja. Za neke ima sveto značenje, dok je za druge vjesnik nesreće. Određeni pojedinci odlučuju ga uzgajati zbog njegovih blagotvornih svojstava, dok se drugi namjerno suzdržavaju od sadnje. Ova biljka ima fascinantan narativ, zamršeno isprepleten s kulturnim folklorom i praktičnim razmatranjima koja objašnjavaju njezin cijenjen ili nepoželjan status. Stablo bagrema (lat. Robinia pseudoacacia), poznato po svojoj ljekovitoj i praktičnoj primjeni, od davnina se koristi u tradicionalnoj medicini.
- Vjeruje se da ima ljekovita svojstva, a posebno se pripisuje njegovim cvjetovima koji se koriste u pripremi čajeva. Komponente ovog stabla mogu pomoći u ublažavanju probavnih problema, kašlja, pa čak i nesanice. Štoviše, odlikuje se prekrasnom aromom i delikatnim, slatkim okusom. Bagremov med, koji se dobija od cvetova bagrema, veoma je cenjen ne samo u Srbiji već iu drugim krajevima. Ovaj med ima svijetlo žutu nijansu i nježan okus. Konkretno, dugo zadržava svoj tekući oblik, pokazujući izuzetnu stabilnost. Zbog nježne arome i minimalne vjerojatnosti izazivanja alergija često se predlaže kao prirodni lijek za djecu.
Bagrem nije poznat samo po svojim ljekovitim svojstvima, već je cijenjen i kao izuzetno robusno i trajno drvo. Drvo dobiveno od bagrema odlikuje se tvrdoćom i otpornošću na vlagu, zbog čega su bagremovi stupovi posebno traženi. Ovi se stupovi koriste za podupiranje vinove loze, izgradnju ograda, pa čak i u građevinskim projektima. Zbog svoje otpornosti na propadanje, čak i kada je izložen vremenskim nepogodama, bagrem se pokazao vrlo praktičnim za razne zahtjeve u ruralnim i industrijskim okruženjima. Dok se bagrem povezuje s brojnim dobrobitima, on također utjelovljuje negativne konotacije u folkloru.
U nekim krajevima smatra se nesrećom posaditi drvo akacije u blizini kuće. Ovo vjerovanje, iako se može činiti kao praznovjerje, ima svoje korijene u opipljivom problemu koji zahtijeva razmatranje. Vrtlari i rasadnici dobro znaju da stabla bagrema imaju vrlo invazivan korijenski sustav. Njihovo se korijenje proteže vodoravno, šaljući nove izdanke. Sadnja stabala akacije u blizini kuće može brzo dovesti do guste šikare mladog drveća koje je teško iskorijeniti. Teško je upravljati ovim izdancima i oni mogu oštetiti temelje, električne žice ili popločane staze oko kuće.
Ekološki izazov proizlazi iz prisutnosti invazivne vrste. Bagrem, poznat po svom brzom rastu, u mnogim se nacijama smatra invazivnim. U područjima gdje je stablo autohtono, uključujući i Sjevernu i Južnu Ameriku, još uvijek se vode značajne rasprave o njegovom utjecaju na lokalne ekosustave. Vrsta ima tendenciju dominirati okolišem, istiskujući domaću floru i mijenjajući vizualni karakter krajolika. Iako nudi određene prednosti, njegov uzgoj zahtijeva pažljivo planiranje i upravljanje.
Stablo budućnosti? Naprotiv, upravo ta otpornost na sušu i loše uvjete tla daje bagremu naziv “drvo budućnosti”. Usred sve učestalijih klimatskih fluktuacija i degradacije tla, bagrem predstavlja održivu opciju za pošumljavanje, stabilizaciju tla i obnovu prirodnih resursa u izazovnim okruženjima. Njegova sposobnost da napreduje u uvjetima u kojima druge vrste ne uspijevaju je razlog zašto se koristi u brojnim projektima diljem svijeta. U Srbiji se za bagrem povremeno koristi termin neplodan, što sugeriše da ovo drvo ne daje plodove. Međutim, iz botaničke perspektive, ova izjava je netočna.
Bagrem se svrstava u porodicu mahunarki, što govori da njegov plod ima oblik mahune, sličan obliku graška ili boba. Iako su ove mahune izdužene i vitke te nisu prikladne za ljudsku prehranu, one ipak potvrđuju povezanost biljke s vrstama koje imaju značajnu ulogu u ljudskoj prehrani. U raznim kulturama, biljka bagrem se smatra ne samo korisnim resursom, već ima i sveti status. Na primjer, unutar židovske tradicije postoji vjerovanje da je oltar na Noinoj arci napravljen od bagremovog drveta.
Ova povezanost prožima materijalno duhovnim značenjem i uspostavlja ga kao simbol božanske zaštite. Među nomadskim plemenima Afrike koja su lutala sušnim krajevima, drvo akacije bilo je toliko štovano da se vjerovalo da će svatko tko slomi granu umrijeti u roku od godinu dana. Ova vjerovanja ilustriraju vitalnu ulogu akacije u osiguravanju preživljavanja u izazovnim okruženjima, služeći kao ključni izvor hlada, goriva i zaštite.
