U Jugoslaviji je muzička scena bila jako bogata i mnogi pjevači i pjevačice kao i grupe su bili jako popularni a jedna od njih je bila i grupa Srebrna krila čiji je osnivač i pjevač bio Vlado Kalember.
Vlado Kalember, renomirani pjevač, već duže vrijeme važi za jednog od najvažnijih simbola bivše Jugoslavije; međutim, njegov trenutni izgled mnogima ostaje uglavnom nepoznat. U javnosti Balkana često je proglašavan najvećim šarmerom. Nakon što se pojavio, brzo je stekao ogromnu popularnost među ženama; usprkos tome, njegov je talent bio zasjenjen nedostatkom estetske privlačnosti. Služio je kao glavni pjevač slavnog benda “Srebrna krila”, radeći zajedno s nekoliko najznačajnijih glazbenih ličnosti svog vremena.
- Do danas je ostao aktivan izvođač, pokazujući dosljedan stil tijekom svoje karijere. Vlado Kalember odigrao je ključnu ulogu u revitalizaciji glazbene scene u cijeloj regiji. Svoje putovanje započeo je kao mladi umjetnik 1970-ih, a vrhunac slave postigao je desetljeće kasnije. Godine 1978. preuzima mjesto pjevača ansambla “Srebrna krila”, a pjesme koje je u to doba snimio i dalje odjekuju kao zapaženi hitovi, uključujući duet “Jugoslovenka” s Lepom Brenom, kao i “Vino. “Prva noć s njom”, “Nisam kockar”, “Zakuni se na ljubav” i “Otkad si otišao.”
Važio je za jednog od najatraktivnijih pojedinaca na ovim prostorima, a godine nisu umanjile njegov osebujni osmijeh. Danas Vlado obilježava 70. rođendan, što je izuzetna prekretnica s obzirom na njegovo mladenačko ponašanje. Rođen 26. travnja 1953. u Strumici, Vladu su mediji često karakterizirali kao vječitog neženju. Ipak, 2006. oženio je violončelisticu Annu Rutzner, tri desetljeća mlađu od njega. Zajedno su dočekali sina Dariana. Nakon osam godina braka, par je ipak odlučio prekinuti vezu.
DODATNI TEKST
Prakse vezane uz konzumaciju kave pokazuju značajne razlike među nacijama; usprkos tome, postalo je uobičajeno u brojnim regijama uz šalicu kave popiti čašu hladne vode. U određenim gradovima ovaj se običaj možda neće pridržavati, što dovodi do očekivanja da će, ako pojedinac zatraži vodu uz svoju kavu, račun biti dostavljen za obje stavke. Iako se koncept “ispijanja kave po želji” pojavio u 16. stoljeću i brzo su ga prihvatili Turci i Grci, u zapadnoj Europi nije zaživio sve do kasnog 19. stoljeća.
Točnije, čaša vode koja je isporučena uz kavu nije bila namijenjena za piće. U to su vrijeme brojne žene izrazile svoje negodovanje žličicom kojom se u kavu miješa šećer. Prisutnost pjene na žlici činilo ju je neprikladnom za njihovu upotrebu, zbog čega ju je bilo potrebno staviti na rub pladnja. Mnogi su ovu praksu smatrali odrazom nedostatka profinjenosti i elegancije. Kao reakcija na to, vlasnici restorana počeli su posluživati čašu vode uz kavu, omogućujući posjetiteljima da isperu zaprljanu žlicu prije nego što je stave na pladanj.
U početku je čaša s vodom služila samo kao sredstvo za odlaganje prljave žlice; međutim, ova je praksa dobila na značaju počevši od 1873. godine, godine koja je obilježila uspostavu prvih urbanih vodoopskrbnih sustava iz planinskih regija. Nakon toga, vlasnici kafića nastojali su dokazati da su njihova pića napravljena od čiste izvorske vode. U suvremenom se društvu smatra znakom ispravnog bontona ponuditi čašu vode uz kavu. Iako su brojni barovi i restorani diljem svijeta prihvatili ovaj običaj, i dalje je slučaj da neki objekti ne pružaju takvu ponudu osim ako se to zatraži.
