Prevara u vezi ili braku je danas na žalost postala sasvim normalna pojava i zbog nje se raspadaju porodice. Na društvenim mrežama možemo pronaći i dosta ispovijesti na ovu temu.
Bonus tekst:
Milan Popović danas je 46-godišnjak krajnje neobične povijesti. Kao novorođenče otkriven je 29. travnja 1977. godine u liftu zgrade u Ulici Kraljice Natalije u Beogradu, umotan u plavo-bijeli pokrivač. Susjedi su ga pronašli kada je imao samo oko mjesec dana, zbog čega su kontaktirali policiju koja ga je potom prevezla u sirotište u Zvečanskoj, što je označilo početak njegovog života. Iako se ovaj scenarij može činiti kao početak filmske priče, on predstavlja istinsko iskustvo Milana koji sada sa svojom obitelji i djecom uživa u ispunjenom životu u Španjolskoj.
Tijekom djetinjstva Milan je spoznao svoju sudbinu kroz objave posvojenih roditelja. Javili su mu da je pronađen u liftu i potom odveden u sirotište iz kojeg su ga usvojili Svetlana i Aleksandar Popović. Odgajali su ga kao vlastito dijete, ne suočavajući se s izazovima roditeljstva, dopuštajući mu da odrasta zadovoljno, bez osjećaja nedostatka. Odmalena je shvatio da je posvojen, a tu informaciju u obitelji nikad nisu skrivali. Milan je u razgovoru za “Blic” opširno ispričao svoju priču. Dok su mu posvojitelji pružali ljubav i brigu, Milan je s vremenom razvio želju da sazna više o svojoj biološkoj obitelji.
Ističe da je, unatoč tome što nije doživio nikakvu emocionalnu traumu od odgoja u posvojenoj sredini, oduvijek žudio za braćom i sestrama. Ta se čežnja pojačala kad je saznao za mogućnost da ima rođake povezane s njegovim nasljeđem. Previranja u njegovom životu postala su izraženija nakon razgovora sa ženom koja se bavi numerologinjom, tijekom kojeg je ona sugerirala da je možda imao brata koji je ostao s njim. Ovo otkriće pokazalo se kao duboko emotivan trenutak za Milana, jer je cijeli život zamišljao da ima braću i sestre.
Milan je napravio DNK testiranje u nadi da će pronaći rođaka i zadržao je vjeru tijekom cijelog procesa. Unatoč nedostatku konkretnih detalja o svojoj biološkoj obitelji, on predviđa mogućnost pronalaska rođaka, možda čak i brata, što bi mu omogućilo da započne novo poglavlje u svom životu, njegujući odnose i produbljujući razumijevanje svog nasljeđa. Njegova potraga za informacijama o njegovoj biološkoj majci razvila se u značajnu misiju; on izražava želju da zna više bez ikakve namjere da joj poremeti život. Umjesto da gaji osjećaje ljutnje, on izgledima za buduće susrete pristupa sa strpljenjem i oprezom.
U potrazi za biološkom majkom i rodbinom, Milan je u razgovoru s posvojiteljima došao do zaključka da je njegova biološka majka vjerojatno mlada studentica iz ruralnog područja koja je svoju trudnoću skrivala od obitelji. Ovaj zaključak proizlazi iz informacija koje je prikupio i pretpostavke da je njegova biološka majka željela sačuvati svoju anonimnost. Unatoč tome što je svjesno prolazio kroz različite životne faze, uključujući odrastanje u Srbiji i kasnije preseljenje u Španjolsku, Milan je ostao uporan u svom nastojanju da shvati svoje porijeklo.
Već nekoliko godina živi u Španjolskoj, prodaje nekretnine, a trenutno uživa u ispunjenom zajedničkom životu sa suprugom Ivanom i njihovo dvoje djece. Iako je Milanovo putovanje obilježeno mnogim pitanjima i neizvjesnostima, ono se na kraju pretvara u putovanje ispunjeno ljubavlju i obiteljskim vrijednostima. Ipak, njegova potraga za njegovom biološkom obitelji ostaje neriješena, iako je spreman prihvatiti sve što budućnost može donijeti. Milan ističe da, unatoč svemu, nikada nije doživio osjećaj napuštenosti; umjesto toga, smatra se sretnim što su ga usvojili iznimni roditelji.
Dali su mu sve potrebne resurse za radosno odrastanje, a njihova nepokolebljiva podrška omogućila mu je da se razvije u stabilnu i razumnu osobu. Nakon što je primio i ljubav i pažnju svojih posvojitelja, Milan sada nastoji saznati više o svojim biološkim roditeljima, pristupajući toj želji bez ljutnje. Želi im poručiti da im ništa ne zamjera i ne traži ništa, izrazivši im zahvalnost što ga nisu ostavili.
Nadalje, razmišlja o mogućnosti da pronađe rođaka, možda čak i brata, s kojim bi mogao uspostaviti odnos, jer doživljava osjećaj usamljenosti dok živi u inozemstvu. Narativ oko Milana Popovića vrti se oko potrage za identitetom i čežnje za otkrivanjem vlastitog podrijetla, a naglašava i naklonost koju je dobio od posvojiteljske obitelji koja mu je pružila temelje za ispunjen život.
