Danas skoro svaki dan čujemo tužnu priču ostarjelih roditelja koje su njihova odrasla djeca napustila i ne žele da imaju nikakav kontakt sa njima iako su im upravo rpditelji dali život i brinuli o njima.
Iako je mislila da će nakon godina muke konačno imati miran i radostan život sa svojom djecom, život joj je donio sasvim drugačiju situaciju. Tanja, umirovljenica s prebivalištem u Zagrebu i majka troje djece, cijeli je radni vijek posvetila poslu knjigovotkinje. Međutim, njezin svakodnevni život sada je sasvim drugačiji od onoga što je zamišljala u kasnijim godinama. Tanja u svojoj ispovijesti za “Moje vreme” kaže: “Imam kćer i dva sina. Moj brak je bio daleko od skladnog, dapače, bilo je sasvim suprotno, zbog čega sam se 1998. godine razvela.
To razdoblje njezina života bilo je vrlo izazovno za nju i djecu; bili su iznajmljivači, ona se borila da osigura posao, a oni su se suočavali s financijskim poteškoćama na svakom koraku. Ipak, usprkos svim izazovima s kojima su se suočavali, uspjeli su prebroditi najteža vremena. Djeca su se školovala, a dobivenim nasljedstvom osigurala su dom. Kako su stizale godine njihova vjenčanja, činilo se da konačno mogu uživati u onome što su tako naporno radili da bi stvorili. Međutim, stvari su dobile nepredviđen obrat.
Tanja razmišlja o bolnom iskustvu u vezi sa svojim starijim sinom, koji je oduvijek bio vezan uz obitelj, ali se nakon ženidbe udaljio. Nekoliko godina nakon vjenčanja, poslao joj je poruku “Izbriši moj broj.” Nije bilo objašnjenja ni odgovora na njezin upit “Zašto, sine?” Bila je zatečena, ali dajući sreću svoje djece na prvom mjestu, uvjeravala se da ako će to njemu donijeti ikakvu sreću, neka tako i bude. Međutim, njezine nevolje tu nisu završile. Njezin mlađi sin, njezino drugo dijete, također se suočavao s izazovima u svom životu.
Nakon razvoda odlučio je kupiti mali stan i zatražio financijsku pomoć od majke. “Pomagao sam mu koliko sam mogao jer nije želio biti podstanar, ali njima to nije bilo dovoljno. Ponudio sam sve što sam uštedio za mirovinu. Ostalo mi je manje od 100 eura, nikad nisam osjećala sam se sretnijom. Vjerujem u Boga i izrazila sam zahvalnost za priliku da podržim svoje dijete, vjerujući da će me Bog paziti na način koji samo On razumije”, prisjeća se Tanja.
Ubrzo nakon preseljenja u njegov novi stan, njegov mlađi sin ju je pozvao da dođe u posjet. Nažalost, posjet je krenuo naopako; Nakon jednog njezinog komentara, sin je prekinuo sve veze s njom i zabranio joj dolazak u njegovu kuću. S vremenom je kći naišla na vlastiti problem. Osjećala se emocionalno iscrpljenom odlukom svoje braće da više ne komuniciraju s majkom. Unatoč izazovu koji je to predstavljalo za nju, odlučila se pridružiti njima i prekinuti veze s Tanjom.
Trenutno Tanja živi sama, snalazi se sa skromnom mirovinom i suočava se s izazovnom svakodnevnom egzistencijom. Ipak, samouvjereno kaže: „Nikada od njih ne bih tražila ni dinara. Svakim danom se molim da im život bude lakši i ljepši i da ih dragi Bog čuva. Tanjin narativ ilustrira tugu majke koja, nakon brojnih izazova i bezbrojnih odricanja, ostaje sama u starosti, suočena s tišinom koja je zamijenila radosne zvukove dječjeg smijeha.
