Sve manje ljudi se u Srbiji bavi poljoprivredom bez obzira što imamo jedno od najplodnijih područja na Balkanu. Naiem ovaj posao je jako težak a zavisi od niza uslova na koje ne možemo da utičemo kao što je na primjer vrijeme.
Povlasticu korištenja poticaja za stvaranje sadnog materijala imaju pravne osobe i poduzetnici, kako je propisano zakonskim propisima kojima se uređuju poticaji u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Važno je napomenuti da postoji maksimalni limit od 700.000 dinara za ukupan iznos podsticaja koji korisnik može da ostvari u jednoj kalendarskoj godini.
Platforma eAgrar, poznata i kao portal ePodsticaji, služi kao sredstvo podnošenja zahtjeva za odobravanje poticaja. Osim fascinacije ružama, mnoge je pojedince zanio i uzgoj hmelja u Bačkoj, praksa koja je s vremenom postupno gubila na privlačnosti. Iako je Vojvodina vrlo pogodna za uzgoj i ova biljka može dati prinos i do 15.000 eura po hektaru, berba hmelja u Bačkom Petrovcu ove je godine ograničena na svega 10 hektara.
Unatoč opadanju uzgoja hmelja, Petrovac i šira regija Vojvodine još uvijek održavaju skromnu prisutnost ove biljke, a povijesni podaci pokazuju da je na vrhuncu samo u Petrovcu hmelju bilo posvećeno do 200 hektara, a na impresivnih 1.500 hektara širom cijela Vojvodina, s bogatom tradicijom dugom 250 godina.
Rastislav Struhar, uzgajivač iz Bačkog Petrovca, ljetos je novosadskom Dnevniku skrenuo pažnju da Pokrajina svake godine daje poticaje za uzgoj hmelja, no čini se da nema interesa potencijalnih primatelja. Struhar je istaknuo da nakon jesenske sadnje rizoma poljoprivrednici mogu nastaviti s berbom sljedećih 15 godina bez potrebe za presađivanjem, jer jednostavno odrežu korijen iznad zemlje i nastave s proizvodnjom.
- Prije nekoliko godina dobio je novčanu nagradu za postavljanje stupova zbog njihove pozamašne veličine i visine, koja može doseći i do šest metara i obaviti se priličnom širinom. Unatoč nastojanjima da s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede i Pokrajine razgovaram o obnovi hmeljarstva, nisam uspio ništa pomaknuti, iako sam dobio pomoćni poticaj od tri milijuna dinara.
Dok proizvodnja craft piva malih poduzetnika iz godine u godinu raste, ističe Struhar, nepromijenjeno je djelovanje većih industrijskih pivovara na tom području. Iako se hmelj ne prodaje lokalno, umjesto toga se izvozi u zemlje kao što su Njemačka, Poljska, Italija i Hrvatska. Uvoznici u tim zemljama, uključujući trgovce, pivovare i proizvođače čaja, cijene kvalitetu hmelja, za razliku od domaćih pivovara.
Vrijedno je napomenuti da se male količine, obično samo nekoliko stotina kilograma, prodaju i craft pivovarama. Međutim, te su količine zanemarive zbog malog obima proizvodnje piva u ovim pivovarama. Kada je naša država privatizirala domaće pivovare, nije novim vlasnicima nametnula uvjet da hmelj nabavljaju s domaćih polja, kao što je to učinila prilikom transformacije duhanske industrije.
Posljedično tome, kada su strani prerađivači ušli na tržište, poljoprivrednici su počupali svoje zasade hmelja i napustili uzgoj. To se događalo u okolnim selima Bačkog Petrovca, pa čak iu Sremu, gde je uspevao uzgoj hmelja. Bački Petrovac, nekada središte proizvodnje hmelja, još uvijek ima dobro očuvano skladište i strojeve. Prema riječima ovog proizvođača, prosječna bruto zarada u hmeljarstvu iznosi oko 15.000 eura.
Međutim, važno je napomenuti da troškovi proizvodnje povezani s ovom industrijom mogu biti prilično značajni, posebice zbog radno intenzivne prirode uzgoja hmelja. Samim time zapošljavanje sezonskih radnika postaje nužnost. Ovi troškovi predstavljaju primarni financijski teret za poljoprivrednike, jer moraju osigurati dovoljno sredstava za pokrivanje tih troškova.
- Dostupnost sigurnog međunarodnog tržišta, povoljne cijene i državna pomoć doprinose stabilnosti industrije hmelja. Za razliku od drugih roba kojima se trguje na burzi, hmelj nije podložan nestabilnim tržišnim fluktuacijama. Umjesto toga, za procjenu zarada koristi se desetogodišnji prosjek.
Prema Struharovim riječima, značajna prepreka koja poljoprivrednike odbija od upuštanja u proizvodnju hmelja jesu potrebna velika početna ulaganja, koja mogu iznositi oko 30.000 do 35.000 eura po hektaru. Međutim, nakon što se izvrši ovo početno ulaganje, nema potrebe za daljnjim financijskim obvezama.
Umjesto toga, fokus se pomiče na godišnje održavanje usjeva, što uključuje uzgoj novih korijena i korištenje sezonske radne snage, agrotehničke metode i marljive napore da se osigura profitabilnost. Cijena kilograma može značajno varirati, u rasponu od 4 do 20 eura, ovisno o tome koji se dio prodaje. U prosjeku hmelj daje oko dvije tone po hektaru, a cijena kilograma kreće se od četiri do 20 eura. Varijacije cijene ovise o tome prodaje li se hmelj u obliku češera ili peleta, pri čemu je potonji skuplji zbog većeg stupnja obrade.
