Prije par dana obilježena je godišnjica ubistva srbijanskog premijera Zorana Điniđića koje se desilo prije 22 godine a njegova supruga i djeca su od tada odlučili da se sklone od očiju javnosti.
Prošle su 22 godine od prerane smrti Zorana Đinđića, ključne figure suvremene političke scene Srbije. On nije bio samo vođa; bio je i odan suprug i otac, iza sebe je ostavio vjernu suprugu Ružicu Đinđić s dvoje djece, Lukom i Jovanom. U 42. godini života, kad joj je suprug umro, Ružica je odlučila da se više neće udavati. Iako javno nije artikulirala razloge svog izbora, njezini postupci i različite izjave daju uvid u duboke motive koji su utjecali na ovu odluku. Zorana i Ružicu u braku veže duboka veza koja se temelji na međusobnoj ljubavi i povjerenju.
Unatoč stalnim političkim pritiscima koji su im uzrokovali značajan stres, njihova je veza ostala otporna. Nakon Zoranova ubojstva 2003. godine, Ružica se posvetila očuvanju njegove ostavštine i sjećanja. Svojim zalaganjem za Fond “Dr. Zoran Đinđić”, uz razne druge inicijative, nastavila je davati značajan doprinos društvu u skladu s njegovim vrijednostima. Ovaj fond usmjeren je na obrazovanje mladih pojedinaca i kultiviranje budućih lidera, što je i bio jedan od Zoranovih primarnih ciljeva. Nakon Zoranove smrti, Ružica se odlučila u potpunosti posvetiti djeci Jovani i Luki.
Njezin glavni prioritet bio je osigurati stabilnost i mir koji im je željela ponuditi. Za to se vrijeme povukla iz medijske scene nastojeći svoju djecu zaštititi od vanjskih utjecaja koji bi joj mogli biti dodatni izvori stresa. Ružičina predanost roditeljstvu bila je duboko ukorijenjena u želji da joj djeca odrastaju u što normalnijim i stabilnijim okolnostima, posebice u razdoblju obilježenom političkim i društvenim previranjima u zemlji. Ružica Đinđić, unatoč poziciji prve dame Srbije, nikada nije plijenila medijsku pozornost. Njezin način života odražavao je sličnu skromnost.
Iako je preuzela značajne društvene uloge, uključujući mjesto predsjednice Vijeća Međunarodnog dječjeg susreta Europe i doprinos raznim humanitarnim organizacijama, dosljedno se odlučila za prisutnost u pozadini. Suzdržavala se od sudjelovanja u javnom životu i svoju privatnost držala podalje od pogleda javnosti. Na Ružicu se često gleda kao na ženu koja je ostala vjerna uspomeni na svog supruga, odlučivši poštovati njegov duh i nasljeđe. U svom govoru i postupcima, ona se rijetko poziva na vlastiti identitet ili osobni život.
- Njezina predanost očuvanju Zoranove ostavštine, čak i bez ponovnog braka, jasna je potvrda njezine vjere u vrijednosti koje su oboje njegovali. Nakon dva desetljeća, Ružica se povremeno pojavljuje na komemoracijama i događanjima u Zoranovu čast, kao i na skupovima na kojima promiče svoju viziju poboljšanja društva. Umjesto da se povuče iz javnog života, ona ostaje aktivno uključena kroz humanitarne napore i inicijative koje se bave društvenim izazovima. Primjerice, predsjednica je Udruge građana “Prvo dijete” koja se bavi očuvanjem prava djece bez roditeljskog staranja, uz ulogu u Fondu “Dr. Zoran Đinđić” koji pomaže mladima u školovanju i njegovanje društvenih i političkih vrijednosti.
Ove inicijative ne samo da čuvaju Zoranovu ostavštinu, već donose i opipljive promjene u društvu, posebice u području obrazovanja i političke kulture. Dok je Ružica dosljedno inspirirala brojne pojedince svojim pothvatima, u otkrivanju osobnog života ostala je diskretna. Ružica Đinđić primjer je žene koja je ustrajala s nepokolebljivim dostojanstvom i predanošću obitelji nakon bolnog gubitka supruga.
Unatoč tome što se nikada nije ponovno udala, njezina privrženost voljenima, njezino nastojanje da oda počast Zoranu i njezin rad za društvene promjene imali su značajan utjecaj na javni život. Služi kao istinsko svjedočanstvo ideje da se skromnošću i ljubavlju može dati značajan doprinos društvu, a sve uz očuvanje osobne privatnosti i stabilnosti obitelji.
